Hrvatski Restauratorski Zavod

Izvještaj

OPIS OBJEKTA

Kapela sv. Ivana u Ivaniću Miljanskom područna je kapela župne crkve sv. Katarine Aleksandrijske u Zagorskim selima. Kapela je sagrađena, ožbukana, obijeljena i posvećena sredinom 15. stoljeća. Izvorno jednobrodnoj građevini s poligonalnim nadsvođenim svetištem i lađom natkrivenom tabulatom te malim tornjićem nad zapadnim pročeljem, u prvoj polovici 18. stoljeća prigrađena je sakristija, a sredinom 19. stoljeća pred ulazom je podignut zidan zvonik. Ubrzo nakon gradnje njezine je zidove oslikala radionica dvojice majstora: Majstora Srednje Vasi pri Šenčurju i Žirovneškoga majstora. Svod je oslikan a secco na vapnenom premazu, a zidovi a fresco na novom sloju žbuke (intonaco) koji je nanesen na prvi obijeljeni žbukani sloj.

Na svodu svetišta naslikani su Krist na prijestolju i simboli evanđelista, te anđeli sa simbolima Kristove muke. U lunetama na svetišnim zidovima prizori su mučeništva sv. Ivana apostola i evanđelista i mučeništva sv. Ivana Krstitelja, luneta iznad sjeveroistočnog prozora sadrži scenu Veronikin rubac. Na nutarnjoj strani trijumfalnog luka Kristu na prijestolju klanjaju se Marija, sv. Ivan Krstitelj, sv. Ivan apostol i evanđelist i nepoznati svetac (sv. Ivan Damaščanski?). Ispod luneta na zidovima su naslikani apostoli sa simbolima svoga mučeništva, a ispod prozora na sjeveroistočnom zidu naslikana su poprsja sv. Katarine i sv. Uršule. Podnožja sviju zidova u kapeli resi naslikana draperija. Zapadna strana trijumfalnog luka oslikana je u dvjema razinama: pod stropom, neposredno iznad trijumfalnog luka, scena je Žrtve Abela i Kaina, a s obje njezine strane je Navještenje (Marija na sjevernoj a arhanđeo Gabrijel na južnoj strani); u donjoj razini, ispod Marije, prikazana je Majka milosrđa, a ispod Gabrijela naslikan je sv. Leonard. Na sjevernom zidu lađe velika je kompozicija Pohoda i poklonstva Triju kraljeva, a na južnom zidu u dvjema razinama s po četiri scene prikazana je Muka Kristova. Freske na zapadnom zidu lađe uništene su tijekom gradnje zvonika. Južno pročelje lađe resi veliki lik sv. Kristofora.

KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI NA ZIDNIM SLIKAMA

Preliminarna konzervatorsko-restauratorska istraživanja Hrvatski restauratorski zavod obavio je godine 1999. Sustavni radovi u unutrašnjosti kapele započeli su godine 2001. otkrivanjem zidnih slika ispod višeslojnih vapnenih premaza, a dovršeni su godine 2010. reintegracijom nosioca slikanog sloja (intonaco).
Uoči radova donji su dijelovi nutarnjih zidova kapele bili vlažni, mjestimice podbuhle i istrunule žbuke obrasle mahovinom, te s kristaliziranim solima na zidovima neposredno iznad poda. Općemu lošem stanju zidova i znatnom oštećivanju zidnih slika uzrokovanih vlagom, mikroorganizmima i solima, pridonijeli su i neodgovarajući građevinski zahvati izvedeni tijekom više stoljeća. Od probijanja vrata prema sakristiji na sjevernom zidu svetišta, preoblikovanja izvornih prozora na južnom zidu svetišta i na južnom zidu lađe, probijanja zapadnog prozora na južnom zidu lađe, probijanja otvora na sjevernom zidu lađe za pristup na propovjedaonicu, rušenja zapadnoga zida lađe prilikom gradnje postojećega zvonika i ugradnje drvene konstrukcije za pjevalište, do oštećivanje gornjih dijelova zidova lađe prilikom ugradnje postojeće stropne konstrukcije.

Višegodišnje otkrivanje zidnih slika ispod brojnih vapnenih premaza, koje je pratila istodobna preliminarna zaštita nalaza, započelo je na svodu u svetištu. Nakon njihova dovršetka radovi su nastavljeni na zidovima svetišta, trijumfalnom luku i na zidovima lađe. Otkrivanje zidnih slika najvećim je dijelom obavljeno mehanički: skalpelima na mjestima s kojih se vapneni premaz lakše odstranjivao, a ultrazvučnim aparatom i električnim mikro-abrazivnim uređajem u donjim dijelovima zidova, na kojima je vapnena inkrustacija bila petrificirana.
Učvršćivanje žbukanih slojeva preventivno je obavljeno obrubljivanjem vapneno-pješčanom žbukom, te injektiranjem svoda vapneno-kazeinskom smjesom i industrijskom smjesom na bazi vapna i inertnih aditiva, zidovi su injektirani samo industrijskom smjesom. Reintegracija žbukanih slojeva izvedena je na dvjema razinama. Na donjoj su razini velike praznine (lacunae) u žbukama zapunjene žbukom blago hrapave površine, a u gornjoj su razini manje praznine obrađene finom žbukom u razini površine nosioca slikanog sloja. Velike praznine zapunjene su dvoslojnim žbukanjem: donji je sloj izveden od gašenoga vapna i krupnije zrnatog drobljenca, a gornji je izveden žbukom od prosijanoga gašenoga vapna, kvarcnog pijeska, te crvenih, bijelih i sivih mramornih zrnaca. Nakon djelomičnog sušenja površina žbuke ravnomjerno je ohrapavljena.
Manje praznine u nosiocu slikanog sloja zapunjene su žbukom od kvarcnoga pijeska i prosijanoga gašenoga vapna s finim česticama mramornih zrnaca. Nakon sušenja s njezine je površine djelomično odstranjen tanki vapneni sloj, čime je površina nove žbuke usklađena s površinom izvorne na onim mjestima s kojih je na izvornoj žbuci otpao ili je izbrisan slikani sloj. Nakon završenih radova na reintegraciji žbukanog sloja površine zidnih slika su očišćene kistovima, spužvicama i mekom gumicom za brisanje. Zbog gubitka velikih površina nosioca slikanoga sloja i njegovih površinskih oštećenja u kapeli sv. Ivana ostaci fresaka prezentirani su bez reintegracije slikanoga sloja i restauratorskih interpretacija njegovih izgubljenih dijelova. Konzervatorsko-restauratorski radovi na zidnim slikama u unutrašnjosti kapele dovršeni su godine 2010., a  godine 2011. započeli su radovi na zidnoj slici na južnom pročelju kapele.
U konzervatorsko-restauratorskim radovima na zidnim slikama od 2001. do 2011. sudjelovali su konzervatori-restauratori: I. Drmić, A. Filip, Ž. Hnatjuk, K.V. Jurcic, T. Kolačko, K. Krulić, R. Mavar, E. Onnis, B. Rašpica,  I. Srša, T. Šaina, V. Šulić, I. Vučičević, T. Vukmanić i F. Župan.