Voditeljica: Žana Matulić Bilač
Drvena korska sjedala trogirske katedrale sv. Lovre, bogato izrezbarena biljnim i figuralnim motivima unutar 32 arhitektonski raščlanjene ćelije, velebno su djelo dalmatinskog rezbara Ivana Budislavića, naručeno 1440. godine i plaćeno 18 dukata po sjedalu. Sagrađena od drva ariša, smreke, oraha i lipe, pozlaćena su i živo oslikana tradicionalnim akordom crvene, plave i žute boje, a po mjeri svetišta i za ondašnji postav katedralnog kaptola Trogirske biskupije. Njihov današnji oblik rezultat je velike obnove kora 1736. godine.
Nedotaknuta restauratorskim rješenjima suvremenog doba, ta slojevita i fragilna drvena konstrukcija apsolutni je raritet, ali i posao povišene odgovornosti jer su, iako danas bez kanonika, sjedala kontinuirano u funkciji.
Ukorak s istraživanjem, dokumentiranjem, 3D mapiranjem faza, monitoringom, čišćenjem i ojačavanjem, iz 1600 kg prašnog materijala izvađenog iz komora prosijavanjem i selektiranjem, moguće je raspoznati i tragove kanoničkog svakodnevnog života. Ravnomjerno su zastupljena drvena puceta, fragmenti liturgijskih knjiga, naočale od kornjačevine, bakreni novac, naušnice, keramika, čavli… ali i fragmenti rezbarija klupa, otpali i zagubljeni u brojnim skrivenim komorama. U njima je 1993. godine otkriveno neprocjenjivo vrijedno djelo slikarstva na dasci: poliptih iz oko 1270. godine s glavnog oltara katedrale, koji je 1736. godine dobio funkciju naslona prednjih ćelija.
Fotoalbum
Istraživanje konstrukcije, kemijskih svojstava boje i povijesnih tragova dokazuju nam da su ta sjedala, u usporedbi s preostalim primjerima iz vremena u zadarskoj i rapskoj katedrali, kronološki najkompleksnija, najsačuvanije polikromije i najtajnovitije konstrukcije; to je prebogata riznica prošlosti na svojevrsnoj forenzičkoj lenti vremena.