Djelatnici Restauratorskog odjela Zadar Hrvatskog restauratorskog zavoda počeli su 2018. godine konzervatorsko-restauratorske radove na tri ophodna (procesijska) raspela iz Rovinja i Motovuna, datirana od 15. do 17. stoljeća. Iako je samo na rovinjskom raspelu iz 16. stoljeća pronađena punca leone in moleca (kojom su venecijanske vlasti potvrđivale kvalitetu proizvoda), prema stilskim značajkama i načinu izrade moguće je zaključiti se da su sva tri venecijanske provenijencije.
Raspelo iz crkve sv. Stjepana Prvomučenika u Motovunu, načinjeno od pozlaćenog bakrenog lima, datirano je u 15. stoljeće, na što navodi njegova karakteristična gotička silueta s krakovima koji završavaju trilobama s međušiljcima. Na aversu raspela je prikaz raspetog Krista s tugujućima Djevicom Marijom i sv. Ivanom, a na krajevima vertikalne haste prikazani su anđeli s kadionicom i sferom. Na reversu u križištu prikazan je Maiestas domini, okružen simbolima evanđelista u trilobama.
Raspela iz župne crkve sv. Jurja i sv. Eufemije u Rovinju datirana su u 16. i 17. stoljeće. Izrađena su od pozlaćenog srebrnog lima ukrašenog lijevanjem, graviranjem i cizeliranjem. Na aversu obaju raspela je prikaz raspetog Krista okružen simbolima evanđelista u vrhovima krakova, dok su na reversu u visokom reljefu prikazani sv. Mihovil i sv. Katarina Aleksandrijska.
Nakon detaljnog dokumentiranja zatečenog stanja, snimanja pod vidljivim svjetlom i RTG snimke, izvedene su probe čišćenja. Potom se počelo s odvajanjem metalnih elemenata i oplošja od drvene jezgre postupnim podlaganjem plosnatih alata za podizanje i izvlačenjem željeznih čavlića. Površina rovinjskih raspela tretirana je blagim kemikalijama, dok je motovunsko raspelo zbog nestabilnog sloja pozlate čišćeno isključivo mehanički, polirnim alatima i drvenim štapićima pod stereopovećalom. Tijekom faze čišćenja, osim površinskih nečistoća, uklonjeni su i materijali naneseni u prijašnjim intervencijama koji su degradirali cjelinu.
Uklonjena je velika količina olovno-kositrenog lema blagim zagrijavanjem i četkanjem kako bi se dobila vizualna jedinstvenost cjeline. Uslijedilo je ispravljanje udubljenja i iskrivljenja specijaliziranim alatom za oblikovanje metalnih limova raznih profila. Rekonstrukcijom rubnih dijelova oplošja, minuciozno prateći metriku detalja naspram cjeline, zaokružen je izgled raspela. Tim postupkom omogućena je izrada nacrta novog drvenog nosioca, važnog konstruktivnog elementa, čija je zamjena zbog dotrajalosti bila nužna. Prema sačuvanim originalnim dijelovima izliveni su nedostajući bočni ukrasi na manjem rovinjskom raspelu, kao i središnja palmeta većeg rovinjskog raspela te ukrasna bočna traka. Ostali nedostajući dijelovi načinjeni su iskucavanjem posrebrenog bakrenog lima odgovarajuće debljine metalnim puncama napravljenima prema originalnom uzorku. Potom su predmeti sastavljeni u cjelinu. Nanesen je minimalni retuš te površinska zaštita.
Metodologija svih izvedenih radova, dovršenih 2020. godine, proizlazi iz poznavanja materijala i tehnologije izrade izvornika. Korištenjem isključivo ručno oblikovanih materijala istovjetnih izvorniku, konzervatorsko-restauratorski radovi nastavljaju najbolju tradiciju sakralnog zlatarstva uz primjenu suvremenih metoda dokumentiranja i istraživanja te omogućuju prezentaciju liturgijske opreme u njezinoj izvornoj ljepoti.