Oltar sv. Aurelija iz župne crkve Sv. Jurja u Brseču nezaobilazan je primjer visokokvalitetnog baroknog drvorezbarstva 17. stoljeća na području Istre i Kvarnera i kao takav već je desetljećima predmet divljenja i proučavanja brojnih stručnjaka. Konzervatorsko-restauratorski zahvati provedeni od 1990. do 2010. godine nedvojbeno su velik doprinos sagledavanju njegove kulturno-povijesne i umjetničke vrijednosti.
Datacija
Drveni oltar Sv. Aurelija smješten je u južnu kapelu župne crkve Sv. Jurja u Brseču. Prema natpisu uklesanom na istočnom zidu kapele iznad ulaza u sakristiju, prijenos relikvije Sv. Aurelija iz Rima u Brseč može se datirati u 1654. godinu i povezati s djelovanjem brsečkog župnika Gregorija Mavrovića.
Vrijeme podizanja samog oltara ne može se sa sigurnošću odrediti. Kanonske vizitacije pulskog biskupa Alvisea Marcella od 23. studenoga 1658. godine spominju da se drveni kovčeg u kojem se čuvalo tijelo Sv. Aurelija nalazio na oltaru Gospe Karmelske te da se nova kapela u čast sv. Aurelija mučenika tek treba sagraditi uz sakristiju. Iz toga se može zaključiti da oltar nije mogao biti podignut prije 1659. godine i da vrijeme njegova nastanka možemo datirati u kraj šestog i početak sedmog desetljeća XVII. stoljeća.
Stilske osobine
Skulpturu na tom oltaru stilski određuje kasnorenesansna i maniristička podloga koja voluminoznošću i plastičkom naglašenošću upućuje na utjecaje talijanske kiparske tradicije, a načinom slikovite obrade površine draperija na srednjoeuropsko kiparstvo.
Zbog kvalitete izrade, skulpturu na oltaru Sv. Aurelija može se povezati s kiparskom produkcijom razvijenijih umjetničkih središta.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na oltaru
Konzervatorsko-restauratorski zahvati na oltaru provodili su se u više faza i zahtijevali su suradnju konzervatora-restauratora iz različitih područja struke, tako da je restaurirani oltar u konačnici rezultat bliske suradnje više specijaliziranih jedinica Hrvatskoga restauratorskog zavoda – Odjela za drvenu polikromiranu skulpturu, Odjela za štafelajno slikarstvo, Odjela za tekstil, Radionice za restauriranje arheoloških nalaza i Radionice za papir i kožu.
Konzervatorsko-restauratorski zahvati na oltaru sv. Aurelija iz župne crkve Sv. Jurja u Brseču počeli su još 1990. godine demontažom oltarne pale.
Fotoalbum 1/2
Oltarna pala bila je prekrivena debelim slojem površinske nečistoće i požutjelog laka, slikani sloj je djelomično otpao od podloge, a nosilac od lanenog platna djelomično je istrulio zbog dugotrajne izloženosti visokoj vlazi. Nakon podljepljivanja odignutih dijelova oslika, slika je skinuta s podokvira, poleđina joj je očišćena od prašine, vlaženjem i otežavanjem izravnane su neravnine i rubovi platna, zakrpane su rupice u platnu te je s površine oslika uklonjen debeo sloj požutjelog zaštitnog premaza na bazi lanenog ulja, nakon čega je utvrđeno da je slika u cijelosti preslikana neujednačenim slojem tempere. Nakon uklanjanja starog zaštitnog premaza, slika je na toplinskom stolu dublirana na novo platno upotrebom voštane mase, a zatim je uklonjen i preslik. Oštećenja slikanog sloja zapunjena su voštanim kitom te je slika napeta na novi podokvir, a oštećenja retuširana uljanim bojama.
Slika na antependiju bila je prekrivena debelim slojem površinske nečistoće i požutjelog laka, a oslik se na više mjesta djelomično odvajao od podloge. Rubovi nosioca od lanenog platna bili su poderani, budući da je slika na antependij bila pričvršćena bez podokvira. Nakon podljepljivanja odignutih slojeva, s lica je uklonjen požutjeli lak, a s poleđine su mehanički uklonjeni tragovi vapnene boje. Na oštećenja od čavala umetnuti su komadići starog lanenog platna, nakon čega je slika na toplinskom stolu dublirana na novo platno. Nedostajući dijelovi oslika zapunjeni su kitom i tonirani pigmentom te nakon prethodnog podlaganja gvašem retuširani uljanim bojama.
Oltar je prilikom prijašnje restauratorske intervencije u cijelosti bio preslikan debelim slojem bijele uljane boje, na koju je naknadno položen sloj sjajnog uljnog premaza koji je s vremenom požutio i potamnio. Stratigrafske sonde pokazale su da se ispod debelog sloja bijelog uljnog preslika nalazi izvorni sloj polikromije i pozlate koji je unatoč oštećenjima u velikoj mjeri sačuvan pa je odlučeno da se konzervatorsko-restauratorski postupak usmjeri na njegovu prezentaciju.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na kipovima i oltarnoj arhitekturi obuhvaćali su dezinsekciju, djelomično učvršćivanje nosioca i stolarsku sanaciju, podljepljivanje odignutih slojeva kredno-tutkalne osnove s pripadajućom polikromijom i pozlatom, uklanjanje preslika, izradu rekonstrukcija nedostajućih dijelova rezbarije analogno očuvanom izvorniku, kredno-tutkalne zapune oštećenja u sloju izvorne pozlate i polikromije te njihovo uklapanje u cjelinu retušem. Inkarnati kipova lakirani su mat lakom na bazi sintetske smole i terpentinskog ulja, a pozlata je zaštićena sjajnim lakom na bazi damara i terpentinskog ulja.
Poseban problem u postupku restauriranja oltara bili su izgubljeni atributi svetaca, jer nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi njihov izvorni izgled, a nepoznatoj svetici u desnoj niši na predeli zbog nedostatka atributa nije moguće sa sigurnošću odrediti ni identitet. S obzirom na navedene činjenice, odlučeno je da se odustane od prijedloga rekonstrukcije atributa i da se prezentira zatečeno stanje. Jedina iznimka učinjena je u slučaju trostrukog križa na štapu sv. Grgura u lijevoj niši na središnjem dijelu oltara i koplja sv. Jurja na atici, jer je riječ o elementima čiji bi nedostatak presudno utjecao na estetski dojam cjeline, a bilo ih je moguće rekonstruirati prema komparativnim analogijama.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na relikvijaru
Konzervatorsko-restauratorski radovi na relikvijaru počeli su odvajanjem relikvija i unutarnjih obloga od škrinje. Analizom stanja kostiju relikvije utvrđeno je da su prije smještaja u relikvijar bile zakopane u zemlji i izložene dugotrajnoj vlazi, zbog čega su postale porozne i lomljive. Nakon uklanjanja površinske nečistoće, kosti su konsolidirane natapanjem polivinilacetatnom smolom otopljenom u acetonu.
Fotoalbum 2/2
Poseban problem bila je prezentacija lubanje, budući da je bila slomljena i fragmentarno sačuvana, a čini glavni dio kostura koji je neposredno izložen pogledu. Nakon konzultacija glede mogućnosti prezentacije, odlučeno je da se minimalno intervenira u očuvani sadržaj kostiju lubanje te da se nakon konsolidacije utvrdi izvorni položaj svih kostiju i najprije sastave one za čije se spojeve utvrdi da se međusobno uklapaju, a preostale naknadno rasporede na temelju analogije. Da bi se lubanja mogla sastaviti i prezentirati, izrađena je baza od inertnog materijala na koju su položene kosti.
Nakon analize stanja i svojstava tekstilnih obloga relikvije, pristupilo se mehaničkom uklanjanju površinske nečistoće iz obloga kostiju, nakon čega je provedeno suho i mokro čišćenje tekstilnih dijelova te zatvaranje oštećenja tekstilnim nadopunama.
U radionici za papir i kožu obavljeno je također suho i mokro čišćenje kožnatih rukavica i papuča imitata tijela te oslikanih kožnatih tapeta i kožnatog medaljona. Tapete su nakon čišćenja izravnane u vlažnoj komori, a nedostajući dijelovi nadomješteni su nadopunama od kože i uklopljeni u cjelinu retušem.
Konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima na škrinji utvrđeno je da su na izvorni sloj polikromije i pozlate položena dva sloja preslika, od kojih gornji potpuno odgovara zadnjem sloju uljanog preslika kojim je bio preslikan cijeli oltar, a donji je izrađen na bazi veziva organskog porijekla. Budući da su istražne sonde na škrinji pokazale visok stupanj očuvanosti izvornog sloja, a kontrolnim je mikropresjecima potvrđena mogućnost njegova jasnog raslojavanja, odlučeno je da se u skladu s prihvaćenom koncepcijom prezentacije oltara, i sa škrinje uklone svi preslici.
Istražnom stratigrafskom sondom na prednjoj strani poklopca škrinje otkriveni su tragovi natpisa u izvornom sloju te prvom sloju preslika, a rendgenskom snimkom utvrđeno je da natpis u sloju preslika prati original koji je u cijelosti sačuvan, pa je uklanjanjem preslika prezentiran izvorni natpis: CORPVS.SANCTI.AVRELII.MARTŶ.
Tijekom konzervatorsko-restauratorskih radova utvrđeno je da je sva pozlata na škrinji izrađena na crnom polimentu koji nije pronađen ni na jednom od ostalih dijelova oltara, što upućuje na zaključak da je relikvijar nastao odvojeno od oltara. Za razliku od pozlate na škrinji, ona na njezinu postolju izrađena je na crvenom polimentu i istovjetna je onoj na ostatku oltara, što navodi na zaključak da je postolje izrađeno kad i oltar, upravo za smještaj relikvijara.
Sredinom rujna 2009. godine, nakon ujednačavanja retuševa na svim dijelovima, restaurirani oltar vraćen je u župnu crkvu Sv. Jurja u Brseču i postavljen na izvornu poziciju.
Literatura
Anđelko Pedišić, Konzervatorsko-restauratorski radovi na oltaru Sv. Aurelija iz župne crkve Sv. Jurja u Brseču, u: Portal, Godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda, Zagreb, 2011, 129–142.