chapter04.jpg

„Stala Majka pod raspelom
pod raspetim Sinka tijelom
zaplakala gorki plač“

Drvena, polikromirana skulptura sv. Ivana s oltara Sv. Križa iz crkve Gospe od Anđela ponad Orebića jedina je sačuvana figura skulpturalne grupe pod Petrovićevim raspelom, koju su prema ustaljenom ikonografskom programu činile još Bogorodica i Marija Magdalena. Petrović radi badijsko raspelo 1457. godine, a dokaz izlaganja i štovanja tako cjelovite kompozicije je grafika koja se čuva u Opatskoj riznici u Korčuli. Naime, Carlo Orsolini je 1763. urezao i tiskao bakrorez u povodu posvete novosagrađene kapele s oltarom, prema projektu Giorgia Massarija. U kapelu je raspelo preneseno 25. srpnja 1763. godine, prema nekim teorijama, s oltarne pregrade glavnog oltara. U starijim povijesno-umjetničkim studijama skulptura sv. Ivana povezivala se s radovima Jurja Petrovića, sve do 2017. godine, kad je objavljen sažetak predavanja u kojem se skulptura, tragom stilsko-morfoloških analogija, pridružuje bogatom opusu radionice Paola Campse (vijesti od 1495. do 1541.).

Tijekom vremena možemo pratiti gotovo nomadsko-emigrantski put skulpture: od mogućih promjena mikrolokacija unutar crkve na Badiji, s oltarne pregrade u novosagrađenu kapelu, potom nakon protjerivanja franjevaca s Badije i prijenosa u franjevački samostan u Orebiću do izlaganja na izložbama u Parizu i Zagrebu. Skulptura je i nedavno ponovno promijenila poziciju prebacivanjem kamenog oltara s južnog na sjeverni zid broda u recentnim radikalnim zahvatima u interijeru crkve. Postavljen pod raspelom, izduženi lik sv. Ivana osamljeno oplakuje umirućeg Krista, čekajući obnovu sakralnog kompleksa na otočiću Badiji i svoj povratak na oltar.

Međutim, zasigurno najvažnije putovanje je recentni vremenski pomak reatribucijom skulpture i prirodoznanstvena potvrda teze. U sklopu izvedenih istraživačkih radova, analizom drva metodom 14C, egzaktno je definirana sječa stabla u vrijeme od 1522. do 1574. godine. Time je postavljen i terminus post quem kad iz posiječenog trupca majstor, koji više nikako nije mogao biti Juraj Petrović, rezbari skulpturu sv. Ivana.

Fotoalbum

Snimanje skulpture radiografskom tehnologijom računalne tomografije omogućilo je uvid u strukturno stanje drvenog nosioca te u rezultat restauratorske intervencije šezdesetih godina prošloga stoljeća. Dokumentiranjem skulpture metodom 3D skeniranja dobiven je model kojim je računalnom tehnologijom simulirana geometrija skulpture i kao pozitiv modeliran je nedostajući dio postamenta koji formom potpuno odgovara plastici lakune. Nadomjestak je potom izrađen u lipovini na CNC stroju. Bez lijepljenja će se vezati za izvornik, ispuniti šupljinu i nedostajući dio postamenta te osigurati uravnoteženo, uspravno pozicioniranje skulpture i jednostavnu reverzibilnost intervencije.  

Do sada izvedeni radovi na umjetnini pokazali su da su interdisciplinarni pristup i primjena različitih tehnologija bitni u definiranju što kvalitetnijeg koncepta intervencije, a time i izvedbe konzervatorsko-restauratorskih radova na umjetnini. Upravo je zato to skroman primjer nužnosti primjene dostupnih prirodoznanstvenih analitičkih metoda te afirmiranja pojma „tehničke povijesti umjetnosti“.

Go to top