Iscrpna višegodišnja konzervatorsko-restauratorska istraživanja upravne zgrade negdašnje šećerane u Rijeci proveo je tim stručnjaka Hrvatskog restauratorskog zavoda. Programom je bio obuhvaćen cijeli niz aktivnosti: od povijesnih i arhivskih istraživanja, ispitivanja fizičkog stanja i statike zgrade, do istraživanja arhitekture, štuko dekoracije, zidnih slika, kaljevih peći, stolarije i metala. Zaključni elaborat istraživanja izrađen 2006. godine donosi smjernice za obnovu te nova saznanja o namjeni građevine kao reprezentativne stambene i upravne palače.
Kratka povijest
Rafinerija šećera u Rijeci osnovana je 1750. godine, temeljem odluke koju je donijela Marija Terezija da bi ojačala gospodarstvo Austrijskog primorja. Upravna zgrada sagrađena je 1752. godine kao središnji objekt velikog kompleksa u vlasništvu Tršćansko-riječke privilegirane kompanije te je nakon požara 1785. obnovljena i raskošno opremljena štukaturama i zidnim slikama.
Istraživanjima je zaključeno da postojeća tlocrtna shema nije bitno mijenjana, ali je velik zahvat napravljen u preoblikovanju glavnoga stubišta. Velika obnova, zasluga nastojanja najpoznatijeg direktora šećerane, Nizozemca Petera de Vierendeelsa, u glavnini je bila dovršena 1786. godine, o čemu svjedoči ploča postavljena na stubištu. Zasad nije poznato tko su bili graditelji šećerane, ali arhivski podaci povezuju prvotnu gradnju s Francescom Saverijom de Bonomom, inženjerom iz građevinske uprave tršćanskog namjesništva, dok se u kontekstu obnove zgrade 1785./86. godine spominje ime poznatog ljubljanskog arhitekta Andree Meninija. Općenito su majstori i obrtnici, slikari, štukateri i drugi umjetnici mogli doći s područja Furlanije i Venecije.
Fotoalbum 1/2
Nakon ukidanja šećerane u prvoj polovici 19. stoljeća, najprije je u pogonima bila smještena vojska, a do kraja Drugoga svjetskog rata ondje je bila tvornica duhana. Nove su namjene u pravilu degradirale arhitektonske karakteristike zgrade, ali su pojedini elementi unutarnjeg uređenja, poput dvorane prvog kata koju je uredio slikar i dekorater Giovanni Fumi, pridonijeli stvaranju novih vrijednosti unutar starog zdanja. Nakon Drugog svjetskog rata pa sve do kraja 20. stoljeća zgradom bivše tvornice šećera i duhana koristila se Tvornica motora Rikard Benčić, po čijem je nazivu cijeli kompleks ostao poznat u popularnoj kulturi.
Prostorne i oblikovne značajke
Palača je jednokrilna građevina s visokim prizemljem, polukatom i tri kata. Njezin je unutarnji raspored određen dvjema osima simetrije. Poprečnu os čini veliko stubište koje se uspinje cijelom visinom zgrade i rizalitom izbija na njezinu sjevernom pročelju, dok je u istoj osi uz južno pročelje po jedna velika prostorija na svakom od katova. Uzdužnu os na svakoj etaži određuju pak dva vrlo dugačka predvorja, simetrično postavljena s jedne i druge strane središnje prostorne jezgre, oko kojih su razmještene ostale prostorije.
Prizemlje zgrade karakteriziraju veliki, svođeni prostori, namijenjeni skladištenju proizvoda šećerane. Istovjetne namjene bili su i prostori niskog polukata koji su sa zapadne i istočne strane predvorja bili povezani isključivo s prizemljem. U prvom su katu velike svođene, lučno povezane prostorije s južne strane također bile u funkciji skladištenja, dok su one sa sjeverne strane bile oslikane i služile su boravku i radu činovnika.
Fotoalbum 2/2
Drugi kat je reprezentativni kat zgrade. U uzdužnoj osi kata smještena su visoka predvorja, koja su se pružala kroz tri etaže. Raščlanjena su arkadama te izvorno osvijetljena kroz velike svjetlarnike na krovištu, dok su u zoni trećeg kata arkade galerija na sjevernoj i južnoj strani bile spojene mostovima s ogradom.
U središnjem dijelu drugog kata je svečana dvorana, koja visinom zaprema i prostor trećeg kata. Dvorana je po svemu sudeći uređena u obnovi 1785./86. godine. Zidne površine oblikovane su arhitekturom pilastara i niša u štuku te marmorirane. Na svodu su u ovalnim štuko medaljonima reljefi s prikazima iz rimske vojne povijesti, između kojih su amblemi s motivima antičke ratne opreme. Među nekoć raskošno uređenim i oslikanim sobama drugog kata valja izdvojiti i dva simetrično smještena salona uz južno pročelje. Salon s vedutama u zapadnom dijelu oslikan je kasnobaroknim vedutama imaginarnih gradova u tehnici fresco-secco, vjerojatno rađenima prema grafičkim predlošcima. Oslici zanimljivih motiva otkriveni su i u drugim prostorijama kata, a prikazuju žanr scene, vedute, naslikanu arhitektonsku dekoraciju, vegetabilnu ornamentiku, ovješene zastore, marmorizaciju i drugo. Atraktivnošću se izdvaja i nekadašnji budoar, gdje oslik čine plavi ovalni medaljoni s mitološkim prikazima, poput scene „Dijana na kupanju“ i „Djevojke slave Amora“. Na trećem su katu prostorije također bile oslikane, i to dekorativnom biljnom i geometrijskom ornamentikom koja uokviruje monokromna zidna polja, ponekad imitirajući dizajn zidnih tapeta.
Tijekom istraživanja dokumentirani su i ostaci povijesnog inventara. U svečanoj dvorani i salonu s vedutama na drugom katu sačuvane su bijele kaljeve peći s kraja 18. stoljeća, ukrašene klasicističkim motivima, likovima grifona, ovješenim girlandama i vazama na vrhu. Iz istog razdoblja potječu i kristalni lusteri, dok je iz doba secesije očuvano još nekoliko svjetiljki, drveni paravan za peć, oslikana ukrasna supraporta iz predvorja i tri željezne kase. O raznolikosti uređenja palače svjedoči i stolarija vrata, bravarija, kovane željezne ograde i ukrasni koloturi za spuštanje rasvjetnih tijela.
Početak obnove
Veliko zdanje s izuzetno mnogo sačuvanog povijesnog materijala zahtijeva iznimno složen konzervatorsko-restauratorski zahvat s multidisciplinarnim sudjelovanjem stručnjaka, od arhitekata i povjesničara umjetnosti do restauratora za zidne slike, štukature, peći itd. Nakon završetka istraživanja, a prije izrade arhitektonskog projekta obnove, započeti su restauratorski radovi na zidnim slikama, koji će zbog složenosti i opsega posla trajati više godina.
Literatura
Krasanka Majer, Petar Puhmajer, Palača šećerane u Rijeci / The Palace of the Sugar Refinery in Rijeka, Rijeka, 2008. (hrvatsko-englesko i hrvatsko-talijansko izdanje)
Vladimir Marković, Krasanka Majer, Petar Puhmajer, Darka Bilić, Upravna zgrada šećerane, Rijeka, Krešimirova 28: Elaborat konzervatorsko-restauratorskih istraživanja. Sv. I, II, III, IV, Zagreb, Hrvatski restauratorski zavod, 2006.
Krasanka Majer, Petar Puhmajer, Istraživački pristup u obnovi barokne palače, u: Kvartal – kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, br. 4, 2006.
Petar Puhmajer: Arhitektura Tršćansko-riječke privilegirane kompanije 1750.-1828., u: Doba modernizacije 1780.-1830., (ur. Ervin Dubrović), Muzej Grada Rijeke, Rijeka, 2006.