Graditeljsko naslijeđe

Nove spoznaje o dvoru Veliki Tabor, plemićkom gradu obitelji Ratkaj, donijela su opsežna multidisciplinarna istraživanja koje je Hrvatski restauratorski zavod provodio od 1995. godine. Temeljem rezultata istraživanja dugotrajni i vrlo zahtjevni konzervatorsko-restauratorski i građevinsko-obrtnički radovi na obnovi dvora započeli su 2006. godine. Kroz dvije faze radova obnovljen je peterokutni palas te dvorišne galerije, u cijelosti je izvedena konstruktivna sanacija zidanih konstrukcija i svih svodova, a trošna krovna konstrukcija i pokrov zamijenjeni su novom građom. Radovi su obuhvatili i obnovu zidnog oslika te kamenih elemenata, a radni prostori muzeja stavljeni su u funkciju. Završetkom druge faze radova ujesen 2011. godine, nakon gotovo četiri godine posjetiteljima je ponovo omogućen pristup Velikom Taboru.

Veliki Tabor plemićki je grad obitelji Ratkaj, smješten nedaleko od Desinića. Njegova gradnja počinje u 16. stoljeću podizanjem središnjeg peterokutnog objekta, palasa. Druga građevinska faza uslijedila je nakon 1526. godine, kada se oko palasa podiže jak obrambeni zid s četiri polukružne kule. U 16. stoljeću gradi se i vanjski obrambeni prsten zidina, pojačan na zapadu peterokutnim bastionom. U 17. i 18. stoljeću prostori palasa i kula pregrađuju se i uređuju za udobnije stanovanje. Grade se nove zidane dvorišne galerije te oslikavaju pročelja. Nakon smrti posljednjeg Ratkaja, grad se slabo održava i polako propada. Početkom devedesetih godina 20. stoljeća, uredbom Vlade Republike Hrvatske, predan je na korištenje Muzejima Hrvatskog zagorja.

U svrhu obnove Velikog Tabora, Hrvatski restauratorski zavod proveo je opsežna multidisciplinarna konzervatorsko-restauratorska istraživanja. Prva faza započeta je istraživanjima provedenima 1995. godine i nastavljena 1998. godine. Istraživanja su najprije obuhvatila središnju građevinu - palas i pročelja dvorišnih trijemova, no zbog tehničkih i financijskih okolnosti nisu bila provedena u cijelosti, nego su dovršena tek 2006. godine. Ujesen 2007. godine dovršena je obnova peterokutnog palasa te dvorišnih galerija koji su predani na korištenje Muzejima Hrvatskog zagorja te su kraće vrijeme bili otvoreni za javnost. U palasu je postavljena privremena izložba o povijesti Velikog Tabora i do tada provedenim istraživanjima i radovima.

Od 2008. do 2011. godine trajala je druga faza projekta obnove dvora. Intenzivna konzervatorsko-restauratorska istraživanja te radovi obnove obuhvatili su ziđe s polukružnim kulama koje okružuju palas te sve unutarnje prostore kula i kurtina te njihova pročelja. Utvrđen je izvorni prostorni raspored i naknadne promjene na dvoru. Ispitane su građevinske konstrukcije, svođenja, veličine i oblici otvora, kameni elementi, drvenina, podne obloge, zidna obojenja i oslici te žbukani slojevi u unutrašnjosti i na pročeljima. Istraživanjima su utvrđene dvije osnovne namjene dvora: obrambena i stambena. Pronađene su zazidane strijelnice koje svjedoče o promjenama u korištenju različitog naoružanja i prilagođavanja sustava obrane. Utvrđeno je više slojeva zidnih oslika s biljnim ornamentima i žanr-scenama s prikazima godišnjih doba koji pripadaju 17./18. stoljeću, kada je dvor prilagođen stambenoj namjeni.

Arheološka istraživanja pod vodstvom Hrvatskog restauratorskog zavoda i Muzeja Hrvatskog zagorja provedena su u kulama A, B, C i D te je zatražena ekspertiza stanja arheološkog drva radi utvrđivanja mogućnosti konzerviranja drvene mase i procjene starosti. U Prirodoslovnom laboratoriju Hrvatskog restauratorskog zavoda provedene su analize povijesnog materijala: kamena, žbuka i boja.

Rezultati svih navedenih istraživanja, zajedno s prijedlozima prezentacije i smjernicama za obnovu, predstavljeni su u tri elaborata s ukupno osam svezaka.

Na temelju rezultata istraživanja započeli su dugotrajni i vrlo zahtjevni građevinsko-obrtnički i konzervatorsko-restauratorski radovi. Izrađene su fotogrametrijske snimke pojedinih dijelova dvora, posebna geodetska podloga cijelog kompleksa i geodetska snimanja terena. Ishođena je sva tehnička dokumentacija i dobivene su potrebne dozvole za izvođenje radova. U cijelosti je izvedena konstruktivna sanacija zidanih konstrukcija dvora koja je uključila prezidavanja i injektiranje zidova i svodova, ugradnju štapnih sidara, polaganje karbonskih traka u unutarnjem i vanjskom licu zidova. Također je izvedena konstruktivna sanacija svih svodova karbonskim vlaknima u vapnenoj žbuci. Završena je zamjena trošne krovne konstrukcije i pokrova cijelog dvora novom hrastovom građom. Ugrađena je pročelna stolarija. Dovršena je građevinska sanacija dvora te je potpuno obnovljeno i ožbukano pročelje u zoni iznad kordonskog vijenca.

Konzervatorsko-restauratorski radovi izvođeni su na zidnom osliku u prostorijama prvog kata sjevernog krila i kule D. Žbukani slojevi su opšivani, injektirani i izvedene su nadoknade u žbukanom sloju. Naknadni vapneni naliči su uklonjeni, pulverizirani dijelovi oslika su učvršćeni te je izveden retuš slikanog sloja. Također su izvedeni i restauratorski radovi na kamenim elementima: okvirima prozorskih otvora i strijelnica, konzolama, kordonskom vijencu, glavnom portalu i grbovima iznad glavnog ulaza u dvor. Radovi su uključili čišćenje različitim metodama: mehaničko čišćenje od nečistoća i korodiranih metalnih dijelova, domodeliranje nedostajućih formi te njihovo tonsko ujednačavanje, kao i zaštitu kemijskim sredstvima. Izrazito oštećeni i nedostajući elementi isklesani su u kamenu sa svojstvima po uzoru na original. Potpuno su završeni i dovedeni u funkciju radni prostori muzeja Veliki Tabor, uređen je depo muzeja u potkrovlju sjevernog krila i kule D, izvedena je kotlovnica centralnog grijanja za cijeli dvor te sve ostale potrebne instalacije plina, elektrike, vodovoda i kanalizacije. Završetkom druge faze radova ujesen 2011. godine, ponovno je nakon gotovo četiri godine omogućen pristup posjetiteljima Velikom Taboru.

Trećom fazom obnove Velikog Tabora bit će obuhvaćen nastavak konzervatorsko-restauratorskih radova na zidnom osliku, završetak radova na pročeljima ispod kordonskog vijenca, potpuno uređenje unutarnjih prostora za muzejsko-galerijsku namjenu te uređenje okoliša dvora.

Autorica: Edita Šurina
Kontakt: Jasna Bartoniček, konzervator arhitekt savjetnik

Literatura

• Duško Čikara, Anka Ćurić, O prvotnom izgledu i dataciji velikotaborske utvrde, Peristil, 54, Zagreb, 2011., 63-72.
• Dumbović Bilušić, B., Vrekalo, N. (2006.): Kulturni krajolik Velikog Tabora – prepoznavanje, vrednovanje i zaštita, Dvorci i ljetnikovci - Kulturno naslijeđe kao pokretač gospodarskog razvoja (zbornik radova), Varaždin: 191-206.
• Horvat, A. (1975.): Između gotike i baroka, umjetnost kontinentalnog dijela Hrvatske od oko 1500. do oko 1700., Zagreb.
• Horvat, A. (1985.): Pregled spomenika kulture općine Pregrada, Kaj / Pregrada i okolica 2/3, Zagreb: 167-208.
• Hrvatski restauratorski zavod (ožujak 2009.a): Veliki Tabor, Hum Košnički, Elaborat konzervatorsko-restauratorskih istraživanja sjevernog krila, prigradnje, kule D i spojenog krila, sv. I-IV, Zagreb
• Hrvatski restauratorski zavod (listopad 2009.b): Veliki Tabor, Hum Košnički, Elaborat konzervatorsko-restauratorskih istraživanja unutrašnjosti kula A, B i C, sv. I-II, Zagreb
• Hrvatski restauratorski zavod (svibanj 2011.): Veliki Tabor, Hum Košnički, Elaborat konzervatorsko-restauratorskih istraživanja pročelja kula A, B, C, kurtina AB, BC, CD i spojnog krila, sv. I-II, Zagreb
• Kovač, A. (1930.): U riterskom Velikom Taboru, Riječ 42, Zagreb: 2-3.
• Kruhek, M., Pandžić, M. (1990.): Veliki Tabor – povijesni razvoj starog grada (rukopis pohranjen u dokumentaciji Velikog Tabora u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture), Zagreb.
• Lokošek, E., Kleiner, I. (2004.): Zamjena kamenih stupova u prizemlju dvorca Veliki Tabor, Građevinar 56, Zagreb: 267-276.
• Marjanović, L. (1890.): Veliki Tabor i Sv. Vid pod Vrbovcem, Vijenac 16, Zagreb: 254.
• Maruševski, O. (1978.): Bilješka o jednom stanovniku Velikog Tabora, Kaj 3, Zagreb: 3-13.
• Miletić, D. (1996.): Veliki Tabor, Izvještaj o konzervatorskim istraživanjima palasa s prijedlogom prezentacije i prijedlogom nove namjene (elaborat RZH), Zagreb.
• Miletić, D. (1997.): Velikotaborski palas – rezultati istraživanja i problem nove namjene, Peristil 39, Zagreb: 93-110.
• Miletić, D. (2003.): Dvorac Veliki Tabor, katalog izložbe, Zagreb.
• Premerl, T. (1985.): Veliki Tabor - odnos prema vlastitom identitetu, Kaj / Pregrada i okolica 2/3, Zagreb: 209-215.
• Ratkaji Velikotaborski u hrvatskoj povijesti i kulturi 1502.- 1793. (1993.), katalog izložbe, Zagreb.
• Regan, K. (2003.): Srednjovjekovni gradovi, utvrde i kašteli sjeverozapadnog Hrvatskog zagorja, Kaj 3, Zagreb: 57-92.
• Smolčić, N. (1939.): Pitanje očuvanja naših historijskih spomenika. Stari dvorac kulturno-historijske važnosti u Jaski kao i Veliki Tabor u Desiniću bit će sačuvani, Novosti 134 (16.5.1939.), Zagreb: 6.
• Szabo, Gj. (1914.): Spomenici kotara Krapina i Zlatar, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva XIII., Zagreb: 207-259.
• Szabo, Gj. (1939.): Kroz Hrvatsko zagorje, Zagreb.
• Šćitaroci Obad, M. (1993.): Dvorci i perivoji Hrvatskog zagorja, Zagreb.
• Uršić, B., Platužić, D. (1988.): Veliki Tabor - Izvještaj o stanju burga, potrebnim sanacionim zahvatima i procjenom troškova (rukopis pohranjen u dokumentaciji Velikog Tabora u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture), Zagreb.
• Vukina, I. (1940.): Prošlost Vinagore, Glasnik Majke Božje vinagorske, vjesnik crkve, župe, samostana i sirotišta Majke Božje vinagorske 9-10: 5-7.
• Žmegač, A. (1991.): Veliki Tabor – razvoj i značenje, magistarski rad, Zagreb.
• Žmegač, A. (1992.): Veliki Tabor, interpretacija arhitekture, RIPU 16, Zagreb: 67-75.