chapter02.jpg
narona_naslov

Sedamnaest rimskih mramornih skulptura pronađenih prije petnaestak godina u selu Vidu pokraj Metkovića predstavlja vrhunski domet rimskog kiparstva i neprocjenjivu vrijednost za hrvatsku kulturnu baštinu. Skulpture rimske carske obitelji, aristokracije i božanstava stručnjaci datiraju u 1. i 2. stoljeće, a pretpostavlja se da su izvorno bile dio opreme naronitanskoga Augustova hrama.

Višegodišnja sustavna arheološka istraživanja rimskog naselja Narone na lokalitetu Plećašove štale kod sela Vid u blizini Metkovića, rezultirala su senzacionalnim nalazom ostataka rimskog hrama Augusteuma sa sedamnaest monumentalnih mramornih skulptura u visini od prirodne do gotovo tri metra. Skulpture su datirane u 1. i 2. stoljeće nakon Krista, a prikazuju rimske careve, članove njihovih obitelji, poganska božanstva i članove lokalne aristokracije. Pretpostavlja se da su bile dio rimskog hrama te da su izvorno stajale na tribini koja se protezala duž zidova cele hrama.

narona_uvod

Većina kipova pronađena je bez glave te s manjim ili većim stupnjem oštećenja. Točnije, sve skulpture su zatečene razlomljene, što se, osim nesretnog spleta povijesnih okolnosti (razaranje hrama potkraj 4. ili početkom 5. stoljeća), pripisuje i tehnici njihove izrade – izrađene su iz više dijelova. Stoga su i najbolje sačuvani dijelovi skulptura - torza izrađena od monolitnog bloka kamena. Kako su skulpture stoljećima ležale u zemlji, na njima se nataložila prljavština, došlo je do stvaranja kalcitnih kora te su se na površini pojavila biološka onečišćenja. Dugotrajno bivanje u vlažnoj zemlji uzrokovalo je i koroziju željeznih trnova kojima su spajani dijelovi tijela. Zbog širenja hrđe prouzrokovane korozijom željeznih trnova, došlo je do raspucavanja i odlamanja mramora.

Nakon arheoloških istraživanja, skulpture i fragmenti skulptura transportirani su u konzervatorsko-restauratorsku radionicu Arheološkog muzeja u Splitu gdje su od 1998. do 2005. godine vođena opsežna dijagnostička ispitivanja i obavljeni konzervatorsko-restauratorski radovi na deset od sedamnaest skulptura. Temeljita dijagnostička istraživanja, provedena u suradnji s domaćim i stranim institucijama i stručnjacima, postavila su osnovu za odabir metodologije konzervatorsko-restauratorskih radova. Svrha ispitivanja bilo je precizno dijagnosticiranje postojećeg stanja umjetnina te određivanja opsega i plana radova.

Fotoalbum

U sljedećem razdoblju na skulpturama su izvedeni zahvati čišćenja, spajanja, rekonstrukcije i konsolidacije. Površina skulptura je očišćena od naslaga zemlje, bioloških onečišćenja i kalcitnih inkrustacija. Sortirani su svi ulomci te su slijepljeni na svoje mjesto. Željezne spojnice su izvađene, konzervirane i vraćene. Također, prema određenim su dijelovima skulptura izrađene kopije, koje su zbog manje težine od izvornih dijelova ugrađene u cjelinu da bi skulpture bile u statičkoj ravnoteži. Manje pukotine i nepravilnosti zapunjene su smjesom umjetnog kamena, a zatim je izvedena i završna konsolidacija kamena. Svrha takve metode konzervacije bila je neutralizacija uzročnika raspadanja mramora te uklanjanje onečišćenja i skrame kako bi se prezentirala izvorna površina i time istaknula ljepota materijala i vještina klesanja.

Nastavak radova preuzima godine 2005. Hrvatski restauratorski zavod, Odsjek za kamenu plastiku Restauratorskog odjela u Splitu. Konzervatorsko-restauratorski radovi provedeni su na skulpturama Augusta, Julije, Lucija Cezara, Germanika, Druza, Klaudija, Gaja Cezara, ali i parcijalno na ostalim skulpturama. Zahvati su slijedili već utvrđenu i uspješnu metodologiju radova izvedenih od 1998. do 2005. godine pa su tako očišćene površine skulptura, dijelovi su povezani konzerviranim željeznim spojnicama, sitna oštećenja su rekonstruirana, razdvojeni dijelovi zalijepljeni, a kamen je lokalno konsolidiran. Novitet u zahvatu bila je primjena sofisticirane metode laserskog čišćenja kojom su uspješno uklonjene kalcitne kore i površinske nečistoće, a optimalnom regulacijom energije i snage zrake  očuvani su struktura mramora, tragovi izvornih klesarskih alata i prirodna patina kamena.

Međutim, glavni problem u toj fazi konzervatorsko-restauratorskih radova u navedenoj skupini skulptura bilo je njihovo osovljavanje u vertikalni položaj radi konačne prezentacije u novom izložbenom prostoru Arheološkog muzeja Narone. Naime, većina skulptura nije imala sačuvane noge, stopala i postament pa ih nije bilo moguće postaviti u okomiti položaj i izložiti. U određenim slučajevima nije bilo moguće ni nastaviti zahvat restauracije zbog otežane manipulacije. Upravo je zbog takve situacije to bio konzervatorski izazov i tehnički zahtjevan zahvat. Ujedno su takvi uvjeti zahtijevali interdisciplinarnu konzultaciju s raznorodnim stručnjacima te pregled fundusa muzejskih zbirki s istom problematikom kako bi se došlo do rješenja. Nakon razmatranja problema te izrade skica i nacrta, zaključeno je da se pristupi izradi nosive konstrukcije i baze od nehrđajućeg čelika u suradnji sa stručnjacima Odjela za metal Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu. Na skulpture Julije, Gaja Cezara, Lucija Cezara, Germanika i Druza postavljene su šipke u dužini nedostajućih nogu s uporištem u novoizrađenoj nosivoj bazi, dok su torza skulptura Augusta i Klaudija povezana s očuvanim izvornim bazama metalnim šipkama. Ugradnjom metalnih nosača omogućena je prezentacija i lakše rukovanje skulpturama. Takav zahvat je reverzibilan, jer je metalne nosače i bazu u svakom trenutku moguće odvojiti od tijela skulpture, što je bitno ako se u budućim arheološkim istraživanjima pronađu nedostajući dijelovi skulptura. Ujedno konstrukcija omogućava da se u budućnosti na nju mogu modelirati dijelovi nogu kako bi tvorili zatvorenu, integralnu cjelinu.

U toj fazi radova otvorilo se i pitanje izrade rekonstrukcije nedostajućih dijelova, odnosno do koje mjere nadomještati manjkajuće dijelove i na kakav ih način obraditi. Budući da nije bilo predložaka za njihovo oblikovanje, rekonstrukcije nisu izvedene na svim nedostajućim dijelovima, već samo na manjim područjima i dijelovima na kojima je bilo nužno povezivanje razlomljenih komada. Takvim minimalnim nadomještanjem, svaka skulptura koja je razlomljena u više dijelova od kojih neki nedostaju, postaje zatvorena cjelina. Rekonstruirani dijelovi izvedeni su stilizirano, vizualno ne dominiraju, a omogućavaju lakše iščitavanje skulpture.

Konzervatorsko-restauratorski zahvat na deset mramornih naronitanskih skulptura izveden od 2005. do 2007. obuhvatio je sve faze konzervatorsko-restauratorskog rada: od dokumentacije, postavljanja dijagnoze oštećenja, preko neutralizacije uzroka propadanja pa do osmišljavanja i izvedbe konačne prezentacije spomenika. Zahvat izrade metalnih nosača već dulje je poznat u svjetskoj praksi, međutim u Hrvatskoj je prvi put primijenjen u tako sofisticiranom obliku i na tolikoj skupini skulptura odjednom.

Skulpture su danas izložene kao dio stalnog postava Arheološkog muzeja Narona u Vidu, koji je osnovan da bi prezentirao navedeni jedinstveni i izuzetno nalazima bogat rimski lokalitet. Muzej je otvoren 2007. godine kao prvi muzej u Hrvatskoj sagrađen in situ. Središnji dio muzeja čini sam prostor Augusteuma s ostacima arhitekture rimskog hrama u kojem u kojem su izloženi najreprezentativniji izlošci: sedamnaest mramornih skulptura postavljenih na tribinu.

Autorica: Vinka Marinković, konzervator-restaurator
Kontakt: Marin Barišić, viši konzervator-restaurator

Go to top