chapter03.jpg

Ludbreg prije Ludbrega - arheološka istraživanja antičke Jovije

jovija_naslov

Antička je Jovija (Iovia - Botivo) nastala u ranocarsko vrijeme na važnoj podravskoj prometnici koja je povezivala Ptuj (Poetovio) i Osijek (Mursa), dva velika centra provincije Panonije. Prostorna organizacija Jovije, od koje su djelomično istraženi javni, stambeni i radionički dio, preklapa se s prostorom šireg centra današnjeg Ludbrega. Jovija je najvjerojatnije bila razrušena tijekom provale Gota krajem 4. stoljeća. Tradicija urbanog života na ovom mjestu nije zamrla nego se kontinuirano nastavila sve do današnjice. Arheološka istraživanja koja je provela Služba za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda (2008–2011) u središtu današnjeg Ludbrega (Vrt Somođi) nastavak su sustavnih sondažnih iskopavanja koja je na širem prostoru grada proveo Arheološki muzej u Zagrebu (1968–1979).

Ukratko o Joviji

Antička je Jovija (Iovia - Botivo) nastala u ranocarsko vrijeme na važnoj podravskoj prometnici koja je povezivala Ptuj (Poetovio) i Osijek (Mursa), dva velika centra provincije Panonije.

Dobru je pak povezanost s južnim dijelom provincije Panonije omogućavala blizina Varaždinskih Toplica (Aquae Iasae), gdje se priključivala cesta iz smjera Siska (Siscia). Pretpostavlja se kako je Jovija, oblikovana u skladu s prirodnom konfiguracijom terena lijeve obale rijeke Bednje, u početku bila vojna utvrda (castella, castra) u sustavu dravskog limesa. Nadalje, pretpostavlja se kako je Jovija bila izvorno poznata kao Botivo te kako je naselje preraslo u grad (civitas) najkasnije krajem 3. ili na samom početku 4. stoljeća. No, te pretpostavke zasada nije moguće potvrditi.

jovija_uvod

Unatoč opsežnim sondažnim istraživanjima na širem prostoru Ludbrega koja je proveo Arheološki muzej u Zagrebu od 1968. do 1979, raster Jovije još uvijek nije moguće sa sigurnošću potvrditi. Pretpostavlja se kako je jezgra bila zaštićena obrambenim zidovima te kako je imala površinu od oko 9 hektara. U središtu današnjeg grada pronađeno je kupalište i drugi objekti (pretpostavljene) javne namjene. Prema nalazima stambenih i gospodarskih objekata na prostoru oko dvorca Batthyány smatra se kako se na tom mjestu nalazilo podgrađe (suburbium).

Poradi dvaju bazena pronađenih 1969. i 1971. godine u Vrtu Somođi, a na osnovu teze Rudolpha Eggera, neki su znanstvenici bili skloni prihvatiti tezu kako je baš u ovu, podravsku Joviju bio prognan biskup Amancije nakon koncila u Akvileji 381. godine. Teza o smještanju ranokršćanske biskupije Jovije u Ludbreg zasnovana je na pretpostavci o pregradnji termi u sakralni objekt, kao što je bio slučaj s prenamjenom kupališta u ranokršćansku baziliku u susjednim Varaždinskim Toplicama. Novim, cjelovitim istraživanjima u potpunosti je određeno kupalište čime je postalo razvidno kako ranije uočene građevinske faze ne treba povezivati s funkcionalnom prenamjenom objekta. Iako se spomenuti bazeni ne mogu više razmatrati u ranokršćanskom kontekstu, time ne treba izuzeti mogućnost smještanja jovijske biskupije na prostoru Ludbrega. No, arheološku potvrdu Amancijeve bazilike valja tražiti na drugoj lokaciji.

Fotoalbum

O sudbini Jovije se kroz naredna stoljeća mogu (za sada) izvesti samo opći zaključci - pretpostavlja se kako je prvo bila razrušena tijekom provale Gota krajem 4. stoljeća te ponovno tijekom 6. stoljeća u prodoru Slavena i Avara. Iako znatno izmijenjen, urbani prostor Jovije nije napušten, a život se kontinuirano nastavio na istom prostoru. Toponim Ludbreg prvi se puta spominje u povijesnoj ispravi od 28. rujna 1317. godine u atributu vlastelinske obitelji Petra i sina Nikole od Ludbrega.

Arheološka istraživanja Jovije od 1968. do 1979.

Gotovo cijelo desetljeće, u vremenu od 1968. do 1979. godine, istraživao je stručni tim Arheološkog muzeja u Zagrebu uži prostor grada Ludbrega. Nažalost, ta su istraživanja prvenstveno bila sondažnog tipa, određena granicama privatnih posjeda. Pronađeni su nalazi javnih, stambenih i radioničkih objekata, izgrađenih od žućkasto-bijelog litavca te obilje pokretnog arheološkog materijala. Glavnina istraženih nalaza javne i stambene arhitekture datirana je u vrijeme od 2. do 4. stoljeća.

Arheološka istraživanja Jovije od 2008. do 2011.

Poradi nalaza dva bazena, koji od svog otkrivanja nisu prestali poticati na znanstvene rasprave, arheolozi Službe za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda nastavili su 2008. godine istraživanja u Vrtu Somođi. Zahvaljujući brizi Grada Ludbrega o kulturnoj baštini te svjesnosti Ludbrežana o njihovom antičkom naslijeđu, stvoreni su (prvenstveno imovinsko-pravni i financijski) uvjeti za uspješan nastavak radova. Kako je Grad za potrebe radova osigurao veliki slobodni prostor (oko 4000 m²), izbjegnut je uobičajeni problem arheoloških istraživanja u aktivnim urbanim sredinama, gdje su mogućnosti određivanja šireg konteksta nalaza ograničene skučenim prostorom te suvremenom, aktivnom infrastrukturom.

Cijeli je prostor Vrta Somođi bio znatno devastiran novovjekovnim, modernim i suvremenim građevinskim intervencijama. Ovdje treba napomenuti kako je cijeli uži centar današnjeg Ludbrega bio nastanjen u kontinuitetu kroz dva tisućljeća, a svaka iduća smjena stanovnika rušila je do temelja postojeće objekte i gradila nove, bez značajnijeg podizanja hodne razine. Stoga niti u Vrtu Somođi, jedinom većem slobodnom prostoru u centru grada, nije bilo moguće pratiti stratigrafiju, već samo ustanoviti kako su vremenom ispremiješani slojevi od kasnolatenske kulture do sadašnjosti.

Tijekom prve dvije sezone istraživanja (2008–2009) u cijelosti je istraženo kupalište (231 m²) smješteno u jugoistočnom dijelu Vrta Somođi (objekt 1). Jovijsko kupalište tipološki pripada u grupu manjih gradskih kupališta (balneae). Takav oblik bio je rasprostranjen po cijelom Carstvu, a za njihovu gradnju nisu postojala stroga pravila izuzev zadovoljavanja ekonomske i strukturalne efikasnosti. Prema organizaciji prostora jovijsko kupalište pripada u grupu nerazvedenih kupališta (Blocktyp), a neki od srodnih primjera tlocrtnih rješenja su oni u Baden-Badenu, Pforzheim-Hagenschießu, Saint-Rémy-de-Provenceu i Heilbronn-Wartbergu.

Ulaz u jovijsko kupalište naglašen trijemom bio je smješten u sjeverozapadnom dijelu sklopa. Kroz spomenuta vrata ulazilo se u niz od četiri manje prostorije za koje se može pretpostaviti kako su imale funkciju svlačionica (apodyteria) ili nekih drugih pomoćnih prostorija. Sjeverni, pravokutni prostor podijeljen na dva dijela, a s istočne je strane bio zaključen potkovastim bazenom. Kako tijekom istraživanja ovog prostora nisu pronađeni tragovi sustava grijanja kao npr. nosači hipokausta (pilae) ili šuplje opeke (tubuli), može se zaključiti kako cijeli prostor nije bio grijan te kako je bazen bio ispunjen hladnom vodom (frigidarium). Južno od negrijanog dijela kupališta istražen je jednako dugačak prostor podijeljen na četiri dijela. U dva su prostora pronađeni dobro sačuvani sustavi nosača hipokausta, shodno čemu je bilo moguće zaključiti kako je taj dio kupališta bio grijan. Nosači su bili izrađeni od uobičajenog formata opeke (bessalis). Kako je većina nosača sačuvana u visini jedne opeke, nije moguće zaključiti koja je bila njihova puna visina. Grijani dio kupališta bio je na istočnoj strani zaključen potkovastim bazenom. Kako je u njegovoj unutrašnjosti pronađena veća količina tubula i nosača hipokausta, može se zaključiti kako je i bazen bio ispunjen grijanom vodom (caldarium). S južne strane grijanog dijela kupališta nalazio se još jedan potkovasti bazen. Prema njegovom smještaju unutar kupališta može se zaključiti kako je i ovaj bazen bio ispunjen grijanom vodom. S istočne strane ovog dijela kupališta nalazi se mala, pravokutna prostorija koja se radi svog smještaja neposredno uz ložište (praefurnium) može odrediti kao sauna (sudatorium ili laconicum). Cijeli prostor saune izlazi punom svojom širinom van zapadne građevinske linije objekta. Grijani prostor kupališta zaključen je na zapadnom dijelu ložištem (čiji je cijeli SZ dio uništen suvremenom gradnjom).

Sjeverno od kupališta (objekt 1) istražen je objekt 2 (2009–2011). Kako objekt nije bilo moguće istražiti u cijelosti radi postojećeg stambenog objekta, njegove su pune dimenzije dobivene translacijom i zrcalnom simetrijom prikupljenih podataka istraženih struktura (pretpostavljena površina: oko 1590 m²). Objekt je sa zapadne strane bio određen trijemom, raščlanjenim kolonadom s dvanaest stupova. Kroz trijem se ulazilo u pravokutni prostor podijeljen na pet prostorija. Najveća, središnja, pravokutna prostorija bila je povezana s druge četiri (također pravokutne) prostorije (po dvije sa sjeverne i južne strane) nejednakih dimenzija. Ovaj dio objekta bio je tijekom kasnije građevinske faze preoblikovan dogradnjom velikog, polukružnog prostora uz njegovu južnu građevinsku liniju. Iz središnje prostorije ulazilo se u istočni dio objekta, organiziranog oko kvadratnog, nenatkrivenog dvorišta. S obzirom na činjenicu kako cijeli istočni dio objekta ima pomak od 2° u odnosu na istočnu građevinsku liniju zapadnog dijela objekta, može se pretpostaviti kako je bio dograđen u kasnijoj građevinskog fazi. Sa sve je četiri strane dvorište bilo određeno prostranim hodnicima. Nažalost, u cijelosti je bilo moguće istražiti samo južno krilo s pet pravokutnih prostorija, međusobno povezanih dobro sačuvanim vratima. S obzirom na primjenu načela simetrije u rimskoj arhitekturi, može se pretpostaviti kako je na sličan (ili jednak) način bilo riješeno i sjeverno krilo. Iako je od istočnog krila bilo moguće istražiti samo njegov zapadni dio, potvrđeno je kako je pri organizaciji prostora zadržana tlocrtna dispozicija zapadnog dijela objekta: krilo je bilo po osi sjever - jug podijeljeno na tri pravokutne prostorije, pri čemu je ona najjužnija bila polukružno zaključena. Istočna građevinska linija cijelog objekta je (radi nemogućnosti istraživanja na susjednoj, privatnoj čestici) određena geo-radarom.

Nacrtna dokumentacija (snimljena metodom 3D laserskog skeniranja te nadopunjena rekonstruiranim dimenzijama objekta 2) uklopljena je u katastarsku podlogu te uspoređena sa zračnim fotografijama.

Pri interpretiranju istražene arhitekture djelomično je pomogla velika količina pokretnih arheoloških nalaza. Nažalost, stratigrafski odnosi su na gotovo cijeloj istraženoj površini uništeni pa su tako u jednom sloju pronađeni kasnolatenski, rimski, kasnosrednjovjekovni, novovjekovni i suvremeni predmeti. Najveći je broj ulomaka rimske keramike (datirane od 1. do 4. stoljeća), a posebno treba izdvojiti posudu neuobičajenog, amforasto-vretenastog oblika s malenom ručkom, deset komada rimskog novca careva Gordijana III, Valerijana, Kvintilija, Aurelijana, Maksimijana, Licinija I., Maksimina II., Krispa, Konstancija II. i Teodozija I. te izvrsno sačuvanu pisaljku (stylus). Iako je nađena velika količina pokretnog arheološkog materijala, radi već spomenutih devastacija Vrta Somođi pogodan za restauriranje i konzerviranje bio je mali broj nalaza. Svi su nalazi obrađeni na Odjelu za restauriranje kopnenih arheoloških nalaza Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Iovia - Ludbreg: arheološki park u nastajanju

Kako je već i prije početka sustavnih istraživanja Vrta Somođi postojao interes za prezentiranjem ranije pronađene arhitekture, uz svesrdno zalaganje lokalne samouprave riješeno je pitanje otkupa predmetnog prostora. Time je Grad Ludbreg postao vlasnik zemljišta, čime je izravno riješeno i pravno pitanje daljnjeg upravljanja lokalitetom. Nadalje, izvor financijskih sredstava za istraživanje bio je od početka dvojan: projekt su poduprli Ministarstvo kulture RH te lokalna samouprava, omogućivši tako ostvarivanje prvog, kratkoročnog cilja (tj. dovršetak iskopavanja) u vrlo kratkom roku (četiri sezone istraživanja). Dodatni poticaj pri ostvarenju prve faze radova bio je jaki interes lokalne zajednice za njihovom rimskom baštinom, čime je naglašena subjektivna vrijednost projekta. Ujedno je prije početka istraživanja napravljena studija ekonomske isplativosti prezentiranja istražene arhitekture u vidu arheološkog parka. Prema načelima menadžmenta, glavna vizija ovog projekta bila je osnivanje samoodrživog muzeja na otvorenom u roku od 10 godina po kraju istraživanja. Načelo misije (svrha) definirana je kroz prikupljanje znanstvenih podataka o vrlo slabo poznatom hrvatskom dijelu rimske provincije Panonije čime je određena i objektivna procjena vrijednosti projekta. Edukativna je svrha projekta uspostavljanje kvalitetne podloge za odvijanje „Dana nastave na otvorenom“ (koja je obavezna u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju). Strategijski je dio misije određen postavljanjem osnove za povezivanjem s jakim lokalnim vjerskim turizmom, zasnovanog na štovanju Presvete Krvi Kristove te na povezivanju s drugim arheološkim muzejima na otvorenom u sjevernom dijelu rimske provincije Panonije npr. Flavia Solva (Leibniz), Poetovio (Ptuj) i Aquae Iasae (Varaždinske Toplice). Vrijednost ovog lokaliteta određena je kroz uspješnu suradnju lokalne i znanstvene zajednice. Cilj cijelog projekta je otvaranje muzeja na otvorenom u kojem će biti ujedinjeni znanstveni i popularni zahtjevi, najmodernija tehnologija vizualnog prikaza, čitkog načina konzerviranja te popratne turističke ponude. Slijedeći te principe osigurava se sudbina ovog lokaliteta koji će tako izbjeći sudbinu kulturnih dobara koji su nakon istraživanja ostali prepušteni zaboravu.

Poštujući specifičnu situaciju ovog lokaliteta smještenog u središtu grada, izrađen je optimalan plan prezentiranja. Njime su obuhvaćene znanstvene i stručne potrebe konzerviranja in situ u kombinaciji s načelima uspješnog kulturnog menadžmenta, čime je postignuta pozitivna ekonomska vrijednost.

Već je pri kraju istraživanja bilo moguće započeti s izradom konzervatorske studije. S obzirom na činjenicu kako je istražena arhitektura većinom sačuvana u visini temelja, moralo se odlučiti koji će oblik prezentiranja posjetiocima biti najjasniji. Cjelovita rekonstrukcija odbačena je radi nedostatka podataka te radi financijski zahtjevnog izvođenja radova. Parterno prezentiranje i postavljanje nadstrešnice nad svim istraženim strukturama odbačeno je radi nečitkosti te dugoročno vrlo skupog održavanja. S obzirom na jasno određene vrijednosti lokaliteta, odbačena je i ideja ponovnog zatrpavanja. Stoga je odlučeno kako će cijeli istraženi dio antičke Jovije biti konzerviran i restauriran na visinu zidova od oko 110 cm, čime će se postići jasan dojam prostora. Iako niti izabrani model nije idealan, on predstavlja kompromisno rješenje u kojem su usklađene znanstveno-stručne potrebe s onima lokalne samouprave.

Radovi su započeli građevinskim zahvatima na sustavu vodoodvonje te s konzerviranjem temelja. Sve antičke hodne površine bit će vraćene na izvornu visinu. Odnos nižeg, antičkog hodnog sloja i onog nešto višeg, današnjeg, bit će riješen s nekoliko niskih stepenica koje će biti postavljene oko cijelog istraženog dijela lokaliteta. Nadalje, na nekoliko mjesta bit će postavljene blagonagibne rampe čime će se omogućiti pristup osobama s invaliditetom. Čitljivost prezentirane arhitekture dodatno objasnit će se informativnim panoima s 3D rekonstrukcijama te kratkim i jasnim objašnjenjem, a koji će biti postavljeni na nekoliko vizualno najizražajnijih mjesta. Za edukativne potrebe će u SI kutu lokaliteta biti postavljeni rimski šatori s rimskim igrama (latrunculi, reges, duodecim scripta i dr.) koji će se moći koristiti cijele godine, dok će na JI dijelu slobodnog prostora ovog muzeja na otvorenom biti postavljene drvene klupe u obliku stiliziranog teatra. Oko cijelog prostora budućeg muzeja na otvorenom postavljena je zelena ograda uz koju su, u skladu s hortikulturnim planom posađene zimzelene penjačice. Time su uređeni odnosi međa sa susjedima, a ujedno je postignuta oku ugodna, zelena vizualna barijera.

Bivša kuća obitelji Somođi bit će prenamijenjena u višenamjenski objekt. Uz budući ulaz u muzej na otvorenom bit će smješten turistički informativni centar i suvenirnica. U sjevernom dijelu kuće bit će postavljen stalni muzejski postav. Prikaz povijesti Ludbrega od prapovijesti do suvremenosti bit će interpretiran kroz arheološke nalaze (npr. latenske staklene narukvice, rimski novac i keramika, grob iz vremena Seobe naroda, srednjovjekovna i novovjekovna keramika i dr.). U južnom dijelu kuće, rastvorenim cijelom dužinom prema lokalitetu staklenom stijenom, bit će prikazan istraženi dio rimske Jovije kroz 3D interaktivne modele. Otvaranjem muzejskog prostora s popratnim sadržajima revitalizirat će se zapušteni stambeni objekt u samom središtu Grada te će se omogućiti otvaranje novih radnih mjesta.

Za uspješno promoviranje rimske Jovije prvenstveno je bilo potrebno osmisliti zaštitni znak (Iovia - Ludbreg), vizualnu okosnicu cijelog brenda. Zaštitni znak je potom primijenjen na prvoj seriji suvenira, izrađenih u suradnji s lokalnom upravom i (isključivo lokalnim) malim i srednjim poduzetnicima. U toj prvoj seriji (promoviranoj tijekom posljednje sezone istraživanja) napravljene su dvije replike rimskog novca (nummus cara Maksimijana i denarius carice Lucile) izrađene od zamka (legure cinka, aluminija, magnezija i bakra), Conditum paradoxum (aromatizirano vino napravljeno prema Apicijevom receptu), Mel Ioviae (bagremov med) te Lavandula Ioviae (lavanda). Spiritus mellis Ioviae (medica) i Spiritus pruni cerasi Ioviae (višnjevača) proizvedeni su kao posveta ludbreških vinara i medara njihovim rimskim prethodnicima. Osim navedenog, u ponudi se nalaze i drugi proizvodi (ekološke torbe, majice, kape, šalice, olovke i dr.) sa zaštitnim znakom Iovia - Ludbreg.

Program ovakvog opsega imao je znatan utjecaj na malu ludbrešku sredinu te je stoga bilo nužno još na samome početku radova započeti sa senzibiliziranjem lokalnog stanovništva. Već je na kraju prve sezone radova postavljen na glavom gradskom trgu mash banner sa zračnim fotografijama, 3D rekonstrukcijama i kratkim popratnim tekstom. Isti se nadopunjavao novim informacijama na kraju svake iduće sezone radova. Nadalje, tijekom radova je na Gradskom web-portalu otvoren forum kojim je omogućeno postavljanje pitanja i komentara stanovnika te posjetitelja. Na kraju svake sezone istraživanja su o rezultatima bili obaviješteni mediji (dnevne novine, lokalne televizijske kuće) te su organizirana javna predavanja.

Iz navedenog može se zaključiti da je projekt Iovia - Ludbreg zasnovan na načelima financijskog i kulturnog menadžmenta, pri čemu se vodilo računa o skladnoj integraciji dinamičnog malog grada i njegovog antičkog naslijeđa.

Kontakt: dr. sc. Tajana Pleše, viši konzervator arheolog

Izbor iz literature

  • BRUNŠMID, Josip 1914, Antikni bronsani predmeti u Hrvatskom narodnom muzeju u Zagrebu, VAD 13, Zagreb, 207-268.
  • DEGBOMONT, Jean-Marie 1984, Le chauffage par hypocauste dans l'habitat privé, Liège.
  • DELUKA, Aleksandra et al. 2003, Roman roads in Croatia, Proceedings of the First International Congress on Construction History, Madrid, 733-742.
  • DURM, Josef 1905, Handbuch der Architektur (Zweiter Teil: Die Baustille. Historische und Technische Entwickelung; Zwieter Band: Die Baukunst der Etrusker, Die Baukunst der Römer), Stuttgart.
  • EGGER, Rudolph 1924, Historisch - topographische Studien in Venezien, Jahreshefte des Österreichischen Archäologischen Institutes 21-22, Wien, 327-341.
  • GRAČANIN, Hrvoje 2010, Rimske prometnice i komunikacije u kasnoantičkoj južnoj Panoniji, Scrinia Slavonica 10, Slavonski Brod, 9-69.
  • GREGL, Zoran, MIGOTTI, Branka 2004, Civitas Iovia (Botivo), Situla 42, Ljubljana, 131- 143.
  • HEINZ, Werner 1983, Römische Thermen - Badewesen und Badeluxus im Römischen Reich, München, 1983.
  • JARAK, Mirja 1988 Panonske ranokršćanske općine i problem kasnoantičkog kontinuiteta, OA 13, Zagreb, 69-78.
  • MAYER REPPERT, Petra, RABOLD, Britta 2008, Die römischen“Soldatenbäder“ in Baden-Baden (Aquae Aureliae), Stuttgart.
  • MIGOTTI Branka 2002 Early Christianity in Aquae Iasae (Varaždinske Toplice) and Iovia (Ludbreg) in Pannonia Savia , Zalai Múzeum 11, 51-66.
  • MÓCSY, András 1974, Pannonia and Upper Moesia, London-Boston.
  • PLEŠE, Tajana 2012, The Results of Cultural Management of the Croatian Archaeological Heritage with Special Consideration for Cost Effectiveness: The Case of Roman Iovia (Ludbreg), Conservation and Management of Archaeological Sites 14 (1-4), London – Leeds, 310-321.
  • SCHALLES, Hans Joachim et al. 1989, Die römischen Bäder Köln.
  • TOMIČIĆ, Željko 1997 Arheološka topografija i toponimija (Iovia - Botivo - Ludbreg) u: Ludbreg - Ludbreška Podravina (eds. Horvat Levaj, K., Reberski, I.), Zagreb, 21-41.
  • VIKIĆ BELANČIĆ, Branka 1984, Sustavna istraživanja u Ludbregu od 1968. - 1979. godine, VAMZ n.s. 3 XVI-XVII, Zagreb, 119 - 166.
  • YEGÜL, Fikret 1992 Baths and Bathing in Classical Antiquity, The MIT Press.
Go to top