chapter02.jpg
komoda_naslov

Vrijedan primjerak barokne komode iz Sorkočevićeva ljetnikovca na Lapadu obnovljen je u Radionici za namještaj Hrvatskog restauratorskog zavoda. Masivna komoda lomljenog pročelja s tri ladice, ukrašena intarzijama figuralnih i vegetabilnih ornamenata pripada tipološkom obrascu karakterističnom za sjevernu Italiju potkraj 17. i na početku 18. stoljeća.

Komoda se kao tip namještaja pojavljuje u drugoj polovici 17. stoljeća kao funkcionalna zamjena škrinji. Izvorno predviđena za spremanje posteljine u spavaćim sobama, s vremenom postaje bitan dio namještaja koji se, ukrašen, rabio u reprezentativnim prostorijama. U Francuskoj, postavljana uza zid, s triju je strana bila obrađivana - furnirana i intarzirana, pružajući tako mogućnost za kombinacije različitih tehnika i materijala. Uz običnu, jednostavno furniranu komodu nastajali su i komadi bogato ukrašeni inkrustacijama i brončanim okovom (Boulle tehnika), a gornja je intarzirana ploča zamijenjena mramornom.

komoda_uvod

Komoda je karakterističan tip namještaja za cijelo 18. stoljeće. S vremenom se mijenja njezin oblik, veličina, položaj i broj ladica. Njezin razvoj možemo pratiti od teških pravokutnih komoda s četirima velikim, dubokim ladicama u baroku, preko komoda manjih dimenzija sa spuštenim »trbusima« i kratkim cabriole nogama, do rokoko komode bombé oblika, na visokim tankim nogama i s dvjema ladicama. Iz te komode razvija se novi tip namještaja – secretaire s prostorom za pisanje i poklopcem na gornjem dijelu, a zatim i secretaire s dodatkom gornjeg dvokrilnog ormarića. Kao tip secretaira javlja se i tabernakl, sa zatvorenom gornjom nišom flankiranom ladicama.

Fotoalbum

U Njemačkoj prvi primjeri komoda nastaju početkom 18. stoljeća. Za razliku od francuskih komoda, koje tada imaju samo dvije ladice, njemačke imaju tri, četiri, pa i pet ladica. Engleske su komode 17. stoljeća najčešće vrlo jednostavne, izrađene uglavnom od hrastovine, s manjim rezbarenim ukrasima i profilima. Tip komode s višestruko lomljenim pročeljem karakterističan je za sjevernu Italiju potkraj 17. i početkom 18. stoljeća, a njemu pripada i komoda o kojoj je ovdje riječ. Vlasništvo je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i nalazi se u ljetnikovcu Sorkočević u Dubrovniku.

Opis

Tri pod tupim kutom lomljene ladice flankirane su koso rezanim rubovima s intarziranim motivom Atlasa koji podupire arhitrav. Horizontalne su profilacije obruba ladica jako istaknute crnom bojom. Komoda je furnirana maslinovim furnirom i intarzirana kombinacijom drva rogača (tamnija podloga), lješnjaka i javora. Zanimljivo je da je cijela furnirana autohtonim furnirima primorskog podneblja. S obzirom na to da vizualna metoda nije uvijek dovoljna za određivanje vrste furnira, jakim povećalom i uz pomoć tzv. ključeva za mikroskopsko prepoznavanje vrsta drva, precizno je određeno o kojim je furnirima riječ. U taj postupak uključeni su i stručnjaci iz Zavoda za anatomiju drva Šumarskog fakulteta. Sve je to bilo potrebno za rekonstrukciju dijelova koji nedostaju. Nažalost, za rekonstrukciju je bio dostupan samo maslinov furnir, dok su za imitaciju lješnjaka i rogača upotrijebljene voćkarice.

Zatečeno stanje i konzervatorsko-restauratorski zahvati

Prije restauriranja komode dokumentirana su sva oštećenja i obavljena je dezinsekcija plinom. Nedostajali su mnogi dijelovi intarzija, a cijela površina bila je vrlo prljava. Zaštitnog sloja laka gotovo i nije bilo. Debeli je furnir na mnogim mjestima bio odignut od podloge, pa je, prije svih drugih radova, zalijepljen na mjesto. Konstrukcijski je komoda bila stabilna i nisu bili nužni nikakvi veći stolarski zahvati na kosturu. Za sva lijepljenja rabljeno je uobičajeno toplo koštano-kožno ljepilo (tutkalo), koje je reverzibilno i može se u svakom času ukloniti. Površina je očišćena čistim etanolom i finom čeličnom vunom jer nije bilo nekih debljih premaza ili preslika koje alkohol ne bi mogao ukloniti. Nađene su i mnoge naknadne intervencije na intarzijama i noviji zakiti. Sve je to uklonjeno da bi se napravile rekonstrukcije materijalima koji će minimalno utjecati na original. Nakon što je površina pomno očišćena, odgovarajućim su drvom izrađene rekonstrukcije dijelova koji nedostaju. Crteži intarzija preneseni su na papir, a potom su uz pomoć tih kopija volute i vijenci izrezivani finom ručnom pilicom te lijepljeni na odgovarajuća mjesta na originalu. Kako su sve rekonstrukcije bile vidljivo svjetlije od originala, retuširane su močilima na alkoholnoj bazi. Rupice od drvnih insekata te oštećenja površine zatvorene su kitom koji se radi od krede, prirodnih pigmenata i tutkala kao veziva. Napravljeno je više različitih boja kitova zbog različitih vrsta furnira te radi minimaliziranja naknadnih intervencija retušom. Dan nakon što su se kit i retuširana mjesta osušili, cijela površina komode premazana je vazelinskim uljem, koje je lagano i bezbojno. Osim toga, brzo se upija u strukturu drva i osvježava je, ističući njegove prirodne nijanse. Ulje se također trebalo sušiti preko noći. Nakon što se i ulje osušilo, komoda je premazana dvama slojevima narančastog šelaka zbog zaštite retuša od vode i drugih oštećenja. Završni je premaz činilo više slojeva voska. S obzirom na to da je veći dio okova i ključanica nedostajao, novi su izrađeni prema originalu i patinirani. Okov je na kraju zaštićen lakom.

Autorica/kontakt: Tijana-Annar Trputec Strčić, viši konzervator-restaurator

Go to top