Svod barokne crkve Sv. Florijana u Varaždinu krasi šest medaljona oslikanih fresco secco tehnikom. Sve do početka sustavnih konzervatorsko-restauratorskih radova 2008. godine, svod je bio preslikan bojenim slojem dekorativnih motiva, vjerojatno iz 19. stoljeća, te dvama starijim vapnenim premazima. Uklanjanjem preslika otkrivene su slikane scene sa stilskim obilježjima baroka, koje su prema načinu građenja crteža i morfologije likova pripisane varaždinskom slikaru Blažu Gruberu.
Na svodu lađe u varaždinskoj crkvi Sv. Florijana nalazi se šest oslikanih medaljona unutar profiliranih štuko-okvira iz 18. stoljeća. Po tri medaljona simetrično su raspoređena unutar dva lađna traveja. Središnja dva medaljona dimenzijama su veća i razvedenijeg oblika od okolna četiri koji su elipsastog oblika. Svaki medaljon prikazuje po jednu scenu slikanu tehnikom fresco secco. U središnjim medaljonima prikazani su Sv. Trojstvo i sv. Florijan kako gasi požar, dok su u ovalnima smještene sv. Lucija, sv. Apolonija, sv. Katarina Aleksandrijska te sv. Barbara. Svi prikazani sveci mučenici su iz 3. stoljeća. Medaljoni su okruženi štukaturnom bojenom dekoracijom.
Cijeli je svod lađe, uključujući i prizore u medaljonima bio preslikan dekorativnim oslikom, vjerojatno iz 19. stoljeća. Sustavni konzervatorsko-restauratorski radovi na slikama u medaljonima počeli su 2008. godine uklanjanjem naknadno nanesenih slojeva na izvorni Gruberov oslik - preslika kao i dvaju starijih vapnenih premaza. Zbog iznimno snažne povezanosti najstarijeg vapnenog premaza uz izvorni oslik, ta je faza radova potrajala četiri radne sezone. Kako ne bi došlo do oštećenja, čišćenje se izvodilo vrlo oprezno, medicinskim skalpelima.
Na osnovi načina građe crteža, prikaza likova te komparativnoga materijala, sa sigurnošću je utvrđeno da su otkrivene slikane scene djelo varaždinskoga baroknog slikara Blaža Grubera ili njegova slikarskog kruga. Na trijumfalnome luku sačuvan je i latinski natpis s godinom 1738, koji je kronološki i stratigrafski sukladan baroknim slikama, zbog čega se smatra da su nastale iste godine.
Fotoalbum
Nakon dugotrajne konzervatorsko-restauratorske faze uklanjanja naknadnih bojenih slojeva, oštećene površine i pukotine zapunjene su vapneno-pješčanim kitom. Da bi tonski bila što sličnija izvornome osliku, smjesa je tonirana pigmentima u prahu. Na svim dijelovima medaljona gdje je slikani sloj bio otpao ili se oljuštio, izvedena je, u većoj ili manjoj mjeri, njegova reintegracija. Primijenjena je tehnika nizanja točaka promjera oko 1 do 2 milimetra da bi se nadomjestili dijelovi izgubljenoga oslika. Kao vezivo pri izradi te faze radova korištena je blaga otopina gumiarabike.
Uzduž središnjega dijela medaljona s prikazom sv. Florijana slikani je sloj zajedno sa žbukanim slojevima potpuno bio otpao. Oštećenje je otkriveno tek nakon uklanjanja naknadnih preslika. Zatečena zakrpa bila je u lošem stanju, razlomljena i mjestimično odvojena od ruba oštećene zidne slike. Ta je stara zakrpa, nanesena u debelom sloju od nekoliko centimetara iznad razine površine izvornoga oslika, uklonjena i zamijenjena novom. Nova žbuka, sastavljena od jednog dijela vapna i četiri dijela pijeska, nanesena je u dva sloja: u donjem je sloju pijesak krupnije granulacije, u gornjem sitnije, a njezina je površina razinom niža od oslika.
Dio prizora koji je nedostajao - gotovo cijeli lik sv. Florijana, rekonstruiran je na osnovi drugih djela Blaža Grubera, te na osnovi prikaza toga sveca drugih autora. Tako je za rekonstrukciju položaja svečeva tijela, uz određene prilagodbe, poslužio frontalni prikaz barokne skulpture sv. Florijana koji se nalazi u niši na pročelju crkve. Florijanovo lice građeno je na temelju Gruberova načina crtanja, koji karakteriziraju ovalna punašna lica nježnih crta i krupne oči. Rekonstrukcija Florijanova lica jednim je dijelom temeljena i na načinu oblikovanja lica Margarete Kortonske sa slike iz samostana Sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu, koju je Blaž Gruber naslikao oko 1730. godine.
Prije rekonstrukcije na pripremljenu žbukanu podlogu postavljen je temeljni crtež, koji je izveden pigmentima u prahu pomiješanima s vapnenim mlijekom. Rekonstrukcija je izvedena tehnikom suhoga pastela. Ta tehnika je najsličnija vizualnom dojmu fresco secco tehnike kojom je izvedena sama slika, a naneseni pastelni namaz je reverzibilan, odnosno vrlo lako uklonjiv.