chapter06.jpg
lepoglava_naslov

Tijekom građevinskih radova 2006. godine u prostoriji na prvom katu sjevernog krila bivšeg pavlinskog samostana u Lepoglavi, pri uklanjanju jednog od pregradnih zidova otkriven je fragment svodne zidne slike izrađen tehnikom vapnenog freska (Kalkfreskomalerei) dimenzija 380×35/40 cm. Očuvan samo u širini i dužini pregradnog zida, nekoć je bio dio većeg oslikanog medaljona na svodu prostorije, na što su upućivali ostaci stucco profilacije na rubovima fragmenta. Višestruki slojevi naliča zatečeni na slikanom sloju ukazuju na to da je i prije podizanja pregradnog zida bio skriven.

Uvidom je ustanovljeno vrlo loše stanje žbukanih slojeva, a odvojenost prihvatne žbuke (arricio) od opeke mjestimično je bila i do 2 cm. Zato je fragment odvojen sa svoda metodom stacco, zajedno sa slojem prihvatne i završne žbuke (intonaco), nakon čega je obrađen u radionici i vraćen na izvornu poziciju svoda.

lepoglava_uvod

Kao priprema za odvajanje, izrađen je crtež u mjerilu 1:1 te su snimljene fotografije zatečenog stanja. Rubni, kao i dijelovi oko većih lakuna (lacunae) koji su prijetili da će otpasti, preventivno su opšiveni vapneno-pješčanom žbukom. Kako se fragment ne bi oštetio prilikom uklanjanja sa svoda, učvršćen je na način da je na slikani sloj nanesena 5%-tna otopina Klucel G u vodi, kojom je zalijepljen japanski papir. Potom je na japanski papir primalom AC 33 zalijepljen sloj gaze, a na njega je zalijepljeno pamučno platno PVAC ljepilom. Izrezano platno naneseno je u dva sloja, a drugi sloj platna preklopio je spojeve prethodnog sloja. Da bi žbukani slojevi zadržali izvornu zakrivljenost prilikom uklanjanja sa svoda, na učvršćeni slikani sloj nanesen je sloj gipsa debljine 1-2 cm. U međuvremenu je izrađena drvena konstrukcija koja također prati zakrivljenost svoda, a na pojedinim je točkama kudeljom i gipsom bila vezana na sloj gipsa. Zbog velikih dimenzija, sačuvani fragment odvojen je u dva veća komada i nekoliko manjih.

Fotoalbum

Kako bi se fragment prilikom restauratorskih radova u radionici mogao okretati  na poleđinu ili lice slike, ovisno o potrebi, napravljena su dva drvena nosača prilagođena zakrivljenoj formi fragmenta, jedan prema formi slikanog sloja i drugi prilagođen poleđini. Nosači su se sastojali od dvije osnovne drvene letve na kojima su na svakih 25 postavljeni nosači od manjih letvica, visine određene mjestom nalijeganja na točno određeni dio zakrivljene forme fragmenta. Na te letvice položene su stiroporne ploče dovoljno tanke da se mogu saviti po obliku luka a da pritom ne puknu. Nosač na kojem leži slikani sloj je dodatno učvršćen slojem gipsa i tankim slojem silikona koji je amortizirao nepravilnosti završne žbuke i slikanog sloja. Prilikom okretanja fragment je bio položen između oba nosača koji su se međusobno povezali širokom samoljepivom trakom. Poleđina fragmenta je stanjena do razine završne žbuke. Svi uklonjeni komadi fragmenta ponovno su spojeni u cjelinu i učvršćeni na poleđini armaturnom mrežom i vapneno-kazeinskom žbukom.

Zatečeni slojevi vapnenih naliča na slikanom sloju uklonjeni su mehanički, skalpelom. Slikani sloj je očišćen acetonom i gumicama. Zatečene lakune najprije su zapunjene  prihvatnom žbukom koja je ostrugana do oko 2 mm ispod razine slikanog sloja. Potom je nanesena završna žbuka u razinu slikanog sloja koja se sastojala od mramornog brašna vezanog vapnom. Da bi se teksturom što vjernije imitirao izvorni slikani sloj, sve zakrpe su premazane slojem vapnenog mlijeka. Kistom od grube dlake imitirani su potezi kista i pastozni nanosi boje. Taj sloj je poslužio kao osnova za rekonstrukciju slikanog sloja (retuš). Rekonstruiran je samo slikani sloj na restauratorskim zakrpama, pigmentima vezanim 2%-tnom gumiarabikom u destiliranoj vodi.

Nakon uklanjanja vapnenih naliča sa slikanog sloja otkriveno je da središnji prizor prikazuje Sv. Jeronima u trijumfalnoj kočiji. Kočiju vuku dva upregnuta lava, kojima uzdama upravlja anđeo. Na rubovima fragmenta naslikana su dva medaljona koje pridržavaju anđeli, a medaljoni su posvećeni dvama pavlinskim samostanima: Remetama u Zagrebu i Marianki u današnjoj Slovačkoj. Prema karakteristikama slikarskog rukopisa fragment je nedvojbeno djelo baroknog slikara Ivana Krstitelja Rangera iz prve polovice 18. stoljeća, koji je jedno vrijeme i sam prebivao u samostanu. Sličan se prikaz trijumfalne kočije nalazi i u crkvi Sv. Jeronima u Štrigovi, koju je također oslikao Ranger.

Nakon završetka restauratorskih radova u radionici, fragment je na drvenom nosaču apliciran na izvorno mjesto na svodu prostorije lijepljenjem vapneno-kazeinskom žbukom. Pripreme za lijepljenje fragmenta sastojale su se od močenja svoda destiliranom vodom i nanošenja tankog sloja žbuke na poleđinu fragmenta i sam svod. Nakon toga fragment je na nosaču položen na platformu posebno postavljene skele nekoliko centimetara ispod izvorne pozicije svoda. Drveni je nosač s fragmentom, da bi prionuo uz svod, podignut podlaganjem drvenih letvica raznih dimenzija između nosača i platforme skele. Podlaganje je završeno kada se nanesena žbuka počela cijediti po rubovima fragmenta, što je bio znak da je fragment prionuo uz sam svod. Nakon mjesec dana sušenja, drveni nosač je uklonjen sa slikanog sloja.

Autor/kontakt: Miroslav Jelenčić, konzervator-restaurator

Go to top