Sastankom održanim u Zagrebu od 2. do 5. rujna 2015. dovršen je projekt EwaGlos (Europski ilustrirani pojmovnik konzervatorskoga i restauratorskoga nazivlja zidnoga slikarstva i arhitektonskih površina). Na tom sastanku napravljeni su posljednji ispravci (4 korekcija) koji su tijekom prošloga tjedna uneseni u materijal nakon čega je otvoren put izdavaču da sredinom rujna započne tiskanje. Dovršetak tiskanja s ograničenim brojem knjiga predviđa se u prvoj polovici listopada 2015., no, kao što je to već otprije poznato, ilustrirani pojmovnika biti će besplatan i dostupan u PDF formatu na mrežnim stranicama Hornemann Instituta.
Na posljednjem sastanku konzorcija EwaGlos u Zagrebu projekt je detaljno prezentiran, pri čemu su obrazloženi napori i poteškoće koje je tijekom rada trebalo savladati i premostiti. Pored institucija iz različitih zemalja koje su izravno sudjelovale u projektu, troje entuzijasta sa ili bez pomoći svojih kolega besplatno je prevelo pojmovnik na bugarski (Stefan Beliskhi), mađarski (Marta Julia Guttmann) i poljski (Ewa Świeçka). Pojmovnik sadrži definicije i napomene pojmova na ukupno 11 europskih jezika: engleski, njemački, francuski, španjolski, talijanski, rumunjski, turski, hrvatski, bugarski, mađarski i poljski.
U projektu u kojem je sudjelovao i Hrvatski restauratorski zavod obrađeno je 196 pojmova, među njima su pretežito oni već vrlo dobro poznati stručnoj javnosti u Hrvatskoj, ali i oni s kojima se po prvi put susrećemo (npr. distemper). Hrvatskom stručnom timu (Kristina Krulić, Fani Župan, Katarina Gavrilica i Ivan Srša) najvećim su dijelom pripali tzv. povijesni pojmovi (fresco, secco, mezzo fresco i drugi), te nekolicina pojmova vezana uz materijale. No, premda uglavnom dobro poznati, definiranje povijesnih pojmova naposljetku je bilo među najtežima, s mnoštvom primjedaba, sugestija, a ponekad i s podosta nedovoljno poznatih činjenica od strane komentatora, napose onih proizašlih zbog nepoznavanja izvornika.
Svi pojmovi koji su već bili u Rječniku hrvatskoga jezika (freska, tempera, mozaik, štuko i dr.) zadržani su u tom obliku, osim pojma fresko koji je naveden u svom izvornom obliku (fresco). Razlog tome su pojmovi koji bi slijedom takva navođenja bili seko (umjesto secco) ili metso fresko (mezzo fresco), aričo (arriccio) i sl. Svoj izvorni oblik zadržali su povijesni pojmovi vezani uz tehnologiju izvedbe proizašli najvećim dijelom iz talijanskoga jezika (fresco, secco, arriccio, pentimento i dr.), a tek sporadično iz engleskoga jezika (distemper). O tom i takvom smo pristupu raspravljali s jezikoslovcem iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, dr. Brunom Nahodom bez čije pomoći i sugestija hrvatski prijevod ne bi bio moguć.
Fotoalbum
*
Tzv. povijesni pojmovi koji su vezani uz tehnologiju izvedbe prezentirani su u poglavlju A) Art and Craft Techniques, pod naslovom Surface design. Te su pojmove definirali stručne skupine iz Njemačke, Turske i Hrvatske. Od navedenih 28 pojmova u poglavlju Surface design (Oblikovanje površine) hrvatska skupina definirala je 20 pojmova, te 7 pojmova od ukupno 34 u poglavlju D) Materijali.
Pojmovi vezani izravno uz poglavlje Surface design ni približno nisu svi koji su mogli naći svoje mjesto u pojmovniku o zidnome slikarstvu (npr. boja) i ostalim oblikovanjima arhitektonskih površina (npr. marouflage), ali ograničeni prostor u začetku je bio zaprekom koju se moglo premostiti jedino izborom najčešće korištenih i već "dobro poznatih i priznatih" naziva.
Od 28 pojmova uvrštenih u poglavlje Surface design izravno ili posredno na zidno slikarstvo odnosi se 15, na pojmove koji pripadaju ostalim oblikovanjima arhitektonskih površina otpada 7, a 6 ih se može upotrebljavati i za zidno slikarstvo i za ostale arhitektonske površine. Pojmovi koji se odnose na zidno slikarstvo mogu se podijeliti u četiri skupine: prva obuhvaća 4 pojma koji se odnose na nosač zidnih slika (Arriccio, Pontata, Intonaco, Giornata); drugu skupinu tvore 9 pojmova koji se odnose na slikarske tehnike (Zidno slikarstvo, Fresco, Mezzo-fresco, Secco, Tempera, Enkaustika, Uljno slikarstvo, Distemper i Akrilno slikarstvo); trećoj skupini pripadaju 2 pojma koji su vezani uz zidno slikarstvo (Impasto i Pentimento), a u četvrtu skupinu mogu se svrstati pojmovi vezani i uz zidno slikarstvo i uz ostala oblikovanja arhitektonskih površina (npr. nanošenje ukrasa, reljef, Bijeli premaz, Palimpsest, Mineralne boje i Stratigrafija slike). Skupinu od 7 pojmova koji se izravno vežu uz ostala oblikovanja arhitektonskih površina tvore: Mozaik, Glazirane dekoracije, Završna vanjska žbuka, Sgraffito, Štuko, Scagliola i Šindra.
*
Tzv. povijesni pojmovi, za koje smo mislili da o njima manje-više znamo sve i da im je teško nešto dodati, tijekom rada na rječniku pokazali su da to prvotno pomalo naivno mišljenje i nije baš tako jednostavno.
Primjerice, fresco – jedan od pojmova o kojemu uglavnom mislimo da "znamo sve" – ime je dopunjavao pridjevima i korigirao značenje u više navrata: od naziva in fresco (Cennini), preko a fresco (Vasari, Pozzo), true fresco (Merrifield) i fresco buono ili buon fresco (Thompson), do la frescque pure ili pure fresco (More i Philippot). Danas općenito prihvaćeno razumijevanje fresco tehnike kakvo je definirano u ovom rječniku, u dijelima nekih recentnijih izdanja tumači se drukčije. Definicija u ovomu rječniku navodi " pigments are fixed inside a thin layer of calcium carbonate formed on a plaster surface", a prema mišljenju drugih autora boje su te koje "penetrate into the plaster and become an integral part of the wall as it dries", odnosno "colours penetrate into the surface and become an integral part of the wall". S obzirom na to da je riječ o renomiranim izdavačima svaki čitatelj i korisnik koji će uspoređivati obje navedene definicije s ovom rječniku s pravom se može zapitati: a koja definicija je zapravo točna? Na to pitanje rješenje nudi pojam Pigment, iz čije definicije i komentara je vidljivo da pigmenti ne mogu prodrijeti u žbuku, odnosno u njezinu površinu.
No, to nije sve kad je riječ o terminu fresco. Shvati li se njegova definicija doslovno – slikanje na svježoj i još vlažnoj žbuci – može se postaviti i pitanje zašto se freskama nazivaju i zidne slike koje su dovršavane in secco? Napose jer se analizom stratigrafije njihovog slikanog sloja može utvrditi koliko bojenih slojeva tvori jedan slikani sloj, ali i koje su boje zbog pigmentima neotpornih na vapno bile pomiješane organskim vezivom i izvedene in secco. Dodavanje terminu fresco pridjeva: buon, buono, true, pure, puro, više se odnosilo na isticanje miješanja pigmenata čistom vodom, a ne vapnenom vodom ili vapnenim mlijekom, nego što se željelo istaknuti da je slika cijela izvedena in fresco, odnosno da nije dovršavana organskim vezivom in secco. S obzirom na to valja se zapitati je li termin fresco, gotovo šest stoljeća nakon Cenninijeva opisa, dovoljno razumljiv današnjem čitatelju na osnovu njegove kratke definicije? Donedavno često korišten termin fresco-secco, kojim se nastojalo dopuniti i preciznije definirati fresco tehniku slikanja, već duže se vrijeme izbjegava, premda je na određen način popunjavao tu nedorečenost. Valja također upozoriti i na termin vapneno fresco slikarstvo koji je u komentaru termina fresco samo spomenut, a koji bi možda ipak trebalo izdvojiti kao zaseban termin s obzirom na to da se taj način slikanja na zidu dugo koristio i uz njega se vežu brojna vrhunska slikarska ostvarenja.
U rječniku uvršteni termin enkaustika još je godine 1977. (More i Philippot) odbačen kao tehnika koja se izvodila i na zidu. Njegovo uvrštavanje u rječnik povezano je s terminom s kojim ga se često miješa i kojemu nije priznat naziv predložen još godine 1977. (Mora i Philippot), niti mu je nadjenut novi. Radi se o terminu fresco lustro koji nije zaživio za razliku od općeprihvaćenog pojma stucco lustro. Premazivanje zidnih slika rastopljenim voskom razrijeđenim uljem opisano je još u antici (Vitruvije), a služilo je ponajprije za zaštitu slika izvedenih minijem ili cinoberom, ali se također spominje kao zaštita zidnih slika izvedenih a secco (More i Philippot). Osim za zaštitu zidnih slika laštenje do sjaja (lustro) korišteno je i za stucco i scagliolu. Uzimajući to u obzir o uvrštavanju termina lustro svakako bi trebalo voditi računa u idućem izdanju rječnika.
Jednako tako u idućem će se izdanju rječnika morati voditi računa i o razdiobi termina štuko na njegove obje vodeće tehnike: vapneni i gipsani štuko, ali i objasniti razliku između srodnih termina: Stucco lustro (Stucco lucido) i Scagliola (Stuckmarmor).
Bilo kako bilo ovih 28 pojmova u poglavlju Surface design ponajprije treba shvatiti kao početni korak, svaki idući korak trebao bi biti lakši.