chapter09.jpg
tabor-oslik_naslov

U sklopu sveobuhvatnih radova na obnovi Velikog Tabora 2008. godine otkriveni su tragovi zidnoga oslika iz prve polovice 19. stoljeća na dvama zidovima jedne prostorije u sjevernom krilu dvorca. Dekorativni oslik s biljnim i vitičastim motivima bio je prekriven slojem bijelih vapnenih naliča. Radovi na uklanjanju naknadno dodanih žbuka i vapnenih premaza te na zaštiti i rekonstrukciji izvornog oslika započeti su 2009. godine i još su u tijeku.

Tijekom konzervatorsko-restauratorskih istraživanja 2008. godine sondiranjem je utvrđeno postojanje zidnog oslika na južnome i istočnome zidu prostorije 2 na prvome katu sjevernog krila Velikog Tabora. Ispod sloja bijelih vapnenih naliča otkriven je dekorativni oslik iz prve polovice 19. stoljeća koji se proteže duž dvaju zidova prostorije, a organiziran je nizom crvenih, sivih i oker vertikalnih ploha unutar kojih su prostoručno naslikani biljni i vitičasti motivi. Oslik završava ukrasnom bordurom na visini od 2,25 metara od poda. Gornje zone zidova i svod izvorno su bili oličeni te naknadno nekoliko puta preslikani jednoličnom sivkastom bojom.

tabor-oslik_uvod

Prve dvije faze konzervatorsko-restauratorskih radova na osliku provodile su se od početka 2009. do ožujka 2010. godine. U tom su razdoblju žbukani slojevi opšiveni, izvedeno je injiciranje, naknadno dodani materijali (žbuka i vapneni naliči) su uklonjeni, a nedostajući izvorni slojevi žbuke su nadomješteni. Zatečeno stanje, kao i sve faze konzervatorsko-restauratorskih radova popraćene su izradom detaljne fotografske i grafičke dokumentacije. Nedostajući slikani sloj u većoj je mjeri nadoknađen na istočnome zidu, dok je na južnome tek započet.

Konzervatorsko-restauratorski radovi

Pronađeni je oslik slikan tehnikom a secco, zbog čega je uklanjanje naknadnih žbukanih slojeva i naliča izvođeno polako, skalpelima. Istraživanjem su ispod oslika pronađena dva sloja žbuke. Stariji je nanesen izravno na kamenu strukturu ziđa, žućkaste je boje i slabe prionjivosti za podlogu, dok je žbuka na koju je nanesen oslik toplije sivkaste boje i finije granulacije te neujednačene debljine nanosa koja varira od nekoliko milimetara do jednog centimetra.

Grafička dokumentacija zatečenog stanja obavljena je in situ nakon postavljanja mreže na zidnoj slici. Slikane plohe su u cijelosti, ali i fragmentarno precizno unošene na milimetarski papir u omjeru 1:10. Crteži su naknadno obrađeni i spojeni u računalnom programu.

Fotoalbum

Izvorni slojevi žbuke koji su se odvajali od podloge opšiveni su vapneno-pješčanom žbukom u omjeru vapna i žbuke 1:4. Pritom je korišten fini kvarcni pijesak jerovec, od sušene kremene sipine. Injiciranja smjesom PLM-A provedena su na svim onim mjestima na kojima je došlo do znatnog odvajanja žbukanih slojeva od nosioca.

Uklanjanje vapnenih naliča bilo je iznimno zahtjevno zbog njihove čvrste vezanosti uz izvorni oslik. Obavljeno je nekoliko proba omekšavanja: destiliranom vodom (pamučna vata namočena u destiliranu vodu ostavljena je na naliču 24 sata), smjesom AB 57, limunskom i octenom kiselinom (korištena je 2,5 i 10%-tna limunska kiselina otopljena u vodi te 5%-tna octena kiselina). Ni jedna od tih proba nije imala učinka, pa je čišćenje nastavljeno vrlo pažljivo, i to isključivo mehaničkim načinom, odnosno skalpelima.

Prije reintegracije slikanog sloja nakupljene nečistoće i skrama očišćene su gumicama i spužvama Wishab. Spužvom su čišćene veće plohe, dok su dočišćavanja obavljena gumicom. Pažljivije su čišćene plohe s crvenim pigmentom koji se mjestimično pulverizirao. Na tim je mjestima pigment dvaput učvršćivan Paraloidom B-72 (korištena je 2-3%-tna otopina Paraloida 72 otopljenog u acetonu) koji je na zid nanošen širokim kistom preko japanskog papira.

Cementne i vapnene zakrpe koje su bile nanesene prilikom prethodnih popravaka zidova, i to u sloju iznad razine izvornoga žbukanog sloja, uklonjene su, a zatim je otpala žbuka nadoknađena grubljom vapneno-pješčanom žbukom. No prije toga zid je premazan smjesom vapna i pijeska kako bi novi žbukani sloj bolje prionuo uz kameni nosilac zida. Novi je grubi žbukani sloj nanesen ispod razine izvornoga intonaca (završnog sloja žbuke finije granulacije koji se oslikava) te višeslojno, ovisno o veličini i dubini rupa i pukotina u strukturi zida. Veće su rupe zapunjavane kamenom i opekom. Poslije je nanesen sloj intonaca u razini s oslikom. Za njega je korišten gotovi prah CTS PLM-I, koji je miješan s destiliranom vodom. Prije nanošenja intonaca, na zid je stavljena PVC mrežica, kao armatura, koja je na više mjesta povezivala nove i stare „otoke“ donje žbuke. Taj je završni žbukani sloj služio kao podloga za rekonstrukciju i reintegraciju slikanoga sloja.

Reintegracija izvornoga slikanog sloja rađena je metodom tratteggia. Tom se metodom nedostajući dio oslika nadoknađuje višekratnim nanošenjem malih vertikalnih linija u različitim bojama. U praksi crtice mogu pratiti formu oslika ili poteza kista, no u ovom slučaju linije su nizane okomito, a razlog tome bio je velik broj djelatnika koji su izvodili retuš. Nizanje okomitih crta, osim što je jednostavnije za izvedbu, i brže je od tratteggia koji prati formu slikanog motiva. Taj je način primijenjen na svim površinama izvornoga oslika. Na jednak su način tretirane pozadine, vitice i bordure koje odjeljuju vertikalne plohe. Kao vezivo pigmenata korištena je 3-5%-tna otopina gumiarabike otopljene u destiliranoj vodi. U otopinu je dodana i mala količina Cetavlona kao konzervansa.

Na oba je zida prostorije postupak rekonstrukcije oslika započet te njegovo dovršenje tek slijedi. Nedostajuće velike površine oslika rekonstruirane su plošno, širokim kistom. Za rekonstrukciju su korišteni pigmenti Kremer, a kao njihovo vezivo vapneno mlijeko. Spravljena je veća količina vapnenog mlijeka, koja je služila i kao osnova za miješanje pigmenata. Zamiješane su tri boje: crvena, oker i siva, u nijansama znatno svjetlijim od izvornih boja ploha. Na rekonstruiranim dijelovima oslika pripremljena je boja u prvom sloju nanošena kistom okomitim kratkim potezima, a u drugom prskanjem, i to idućeg dana kada je upotrijebljena nešto tamnija nijansa od prethodne. Prskanjem je dobivena titrava površina, kakva je postignuta i nakon retuša na izvornome osliku.

Autor/kontakt: Branimir Rašpica, konzervator-restaurator

Povezani članci

Veliki Tabor, druga faza obnove, Desinić, Dvor Veliki Tabor, studeni 2011.

Veliki Tabor u svjetlu otkrića, Dvor Veliki Tabor, Desinić, listopad 2007.

Dvorac Veliki Tabor, Zagreb, Muzej Mimara, svibanj 2003.

Go to top